NEIZVJESNOST Punih 36 dana nije vidio obitelj, spava u kamionu i nada se da će se država sjetiti i njih

BJELOVAR – Danas mnogi od nas započinju novi radni tjedan prisjećajući se produženog obiteljskog vikenda provedenog u krugu najmilijih. Budući da nikuda ne smijemo putovati i da se ne smijemo družiti, obitelj nam je prva i jedina opcija, baš kako i treba biti. No, nažalost, nisu svi te sreće da su Uskrsne dane proveli u krugu svojih najmilijih. Među njima je i Bjelovarčanin Igor Petrinac koji je punih 36 dana u kamionu. Budući da radi za austrijsku tvrtku, on u svoju zemlju, rodni grad i kuću ne može doći. Opcija da provede 14 dana u samoizolaciji njemu nije opcija jer u tom slučaju on gubi posao. A to si ne može priuštiti jer ima obitelj, troje djece, od kojih najmlađe dijete ima samo tri godine, i troškove koje mora redovito podmirivati. Kako sam razočarano tvrdi, na njega je ova država, koja ga je uostalom i poslala izvan domovine tražiti kruh, opet zaboravila.
-Strašno puno radimo, a neprestano nas se degradira. Radi toga sam ljutit, razočaran i tužan. Mene je situacija u Hrvatskoj i otjerala izvan domovine tražiti posao, a sada opet za mene nemaju opciju, nemaju legalan način da se vratim kući i ponovno odem na posao. Ja sam u kamionu 36 dana i zanima me što trebam učiniti da dođem doma, naspavam se u svom krevetu, vidim obitelj, operem odjeću i vratim se ponovno na posao? Od rodnog grada dijeli me samo 500 kilometara. U normalnim okolnostima, dolazio sam kući ako ne svaki vikend, onda svaki drugi, a sada ne vidim svjetlo na kraju tunela. Pitam se što će biti sa mnom i svim mojim kolegama u sličnoj situaciji ako ovo izvanredno stanje potraje još dva ili tri mjeseca – priča Petrinac svoju priču. Vremena za razmišljanje ima napretek jer je neprestano sam i uopće nema doticaja s drugim ljudima. Vozi robu za trgovačke centre, papirologiju predaje preko prozora, drugi mu istovaruju robu, te odlazi dalje. I tako gotovo mjesec i pol.


