Papirnato kazalište u Zadru oživljava tradiciju pripovijedanja i uči nove generacije

U Kazalištu lutaka Zadar obilježen je Svjetski dan kamishibai pripovijedanja priča. Kamishibai je tehnika nastala u Japanu 20-ih godina prošlog stoljeća, a označava pripovijedanje uz pomoć slika i ilustracija koje prate priču, pomažući naratoru dočarati događaje te publici, osobito djeci, omogućujući bolje razumijevanje radnje.

„Kamishibai je japanska riječ koja označava staro tradicionalno kazalište. Riječ je o papirnatom kazalištu, preteči televizije. Kada se televizija pojavila, kamišibajci su nestali. Srećom, danas je to ponovno popularno, ne samo zbog zabave već i u edukativnom smislu. Odgajatelji u vrtićima, učitelji u razredima, profesori na učilištima koriste kamišibai tehniku jer ona predstavlja pripovijedanje priče uz pomoć slika. To je fantastičan način da dijete ili odrasla osoba, bilo student, bilo učenik, što bolje uđe u problematiku onoga što uči,“ kazala je pripovjedačica Sanja Grgina.

Djeca su najprije naučila što je kamishibai, a zatim su ih četiri zadarske profesionalne pripovjedačice uvele u svijet priča svojim pripovijedanjem i izmjenom slika. Upravo taj spoj pričanja i slika otvara vrata svijetu mašte, razmišljanja i uživanja u priči.

„Kada ispripovijedam priču, moramo se naći na istoj valnoj duljini i uhvatiti istu bit priče. Kada je shvatimo, onaj tko crta slike krene u posao, pa mi je stoga jako važno da kao pravi misionar podijelim priču. Biti pripovjedač nije zanimanje, već misija. Priče moraju ići dalje, jer danas ne postoji čovjek koji ne voli priče. Svi mi pripovijedamo od jutra do sutra,“ dodala je Grgina.

Kamishibai pripovijedanje sve je popularnije u svijetu. Djeci je potrebno pričati, ali ih treba i poticati da sami pričaju, razvijaju maštu, govor i izgrađuju se kao osobe.

„Važno je govoriti, važno je pričati. Pričati o tome što se dogodilo, o tome kako je protekao dan. Ne samo radi bogaćenja vokabulara, već zbog poticanja razvoja malih moždanih vijuga koje se u njihovoj dobi intenzivno razvijaju. Bez tog razvoja nema dubinskog i kritičkog razmišljanja. Bez čitanja i slušanja ne možemo maštati ni vizualizirati. Ne možemo obitavati u mašti niti se poistovjećivati s likovima i herojima. A to je ključno, jer ako mogu oni, zašto ne bismo mogli i mi? Zašto mali ljudi danas-sutra ne bi postali veliki ljudi?“ upitala se Grgina.

Zahvaljujući pripovjedačima, učiteljima i umjetnicima, kamishibai pripovijedanje ponovno oživljava diljem svijeta, nastavljajući očaravati i inspirirati nove generacije.