Poruka iz Vruljice: “Ako se nastavi ignorirati volja građana, nećemo stati na ovome, tražit ćemo pravdu izvan Hrvatske”

Park Vruljica, jedno od posljednjih većih zelenih područja u središtu Zadra, postao je simbol otpora protiv prekomjerne betonizacije grada. Građani su se tjednima bunili protiv onečišćenja uzrokovanog radovima na susjednoj čestici, a nezadovoljstvo je kulminiralo velikim prosvjedom na kojem se okupilo više od tisuću Zadrana i Zadranki – od mladih obitelji s djecom do umirovljenika koji se sjećaju nekadašnjeg sjaja ovog prostora.

Pod transparentima s porukama poput “Ne damo Vruljicu!” i “Grad je naš, ne vaš!”, prosvjednici su jasno dali do znanja da neće dopustiti daljnje uništavanje parka. Tijekom skupa orile su se pjesme koje slave Zadar, a atmosfera je bila naelektrizirana zajedničkim ciljem – očuvanjem Vruljice za buduće generacije. “Ovdje smo odrasli, ovdje želimo da rastu i naša djeca”, poručili su okupljeni.

Pavuša Vežić: “Ovo je pitanje identiteta Zadra”

Među govornicima se istaknuo Pavuša Vežić, povjesničar i konzervator, istaknuti borac za zaštitu kulturne i prirodne baštine Zadra, koji je još jednom upozorio na posljedice neplanske izgradnje i nepoštivanja prirodnih vrijednosti prostora.

Vruljica – park s poviješću i identitetom

“Ovaj prostor nije samo park. Njegovo ime potječe od izvora vrulja koje su se ovdje prirodno formirale. Geomorfološki i hidrološki, Vruljica je sustav podzemnih voda, potočića i izvora koji su oblikovali ovaj perivoj i dali mu njegovo ime. Nažalost, građevinski zahvati koji su posljednjih tjedana izazvali crvene nanose zemlje u samoj uvali Vruljice upozoravaju da je došlo do ozbiljnog poremećaja u podzemlju,” rekao je Vežić te nastavio.

“”Ovo nije samo park, ovo je prostor koji nosi uspomene, priče i identitet generacija. On nije tek komad zemljišta koji se može olako zamijeniti betonom. Ako izgubimo Vruljicu, gubimo dio onoga što Zadar jest.”

Naglasio je da se radi o ekocidu, ali ne nužno namjernom.

“Možda nitko nije imao lošu namjeru, ali očito se nije vodila dovoljna briga o kulturnom i prirodnom bogatstvu ovog prostora. Da se prethodno vodilo računa o njegovim posebnostima, do ovoga možda ne bi došlo,” dodao je.

Posebno je istaknuo da je Vruljica jedno od najvažnijih mjesta za djecu i obitelji u Zadru.

“Ovdje su u blizini dva dječja vrtića, a tete s djecom redovito dolaze u park. Perivoj Vruljica koristi se možda i više nego ostali parkovi u gradu, a sada ga se ugrožava bez dovoljno pažnje i odgovornosti.”

Može li Grad reagirati?

Na pitanje je li Grad Zadar mogao spriječiti ove radove, Vežić je rekao da ne zna detalje, ali je istaknuo odgovornost nadležnih institucija.

“Ne ulazim u to je li grad imao mogućnost direktne intervencije na privatnoj parceli, ali svatko tko izdaje građevinske uvjete u ovakvom okruženju mora voditi računa o posebnim karakteristikama prostora, njegovoj prirodi i povijesti. Svaka nova izgradnja mora biti usklađena s okolišem, a očito ovdje ta briga nije bila dovoljna,” upozorio je.

Problem nekontrolirane betonizacije Zadra

Prosvjed u Vruljici ponovno je otvorio šire pitanje – prekomjernu betonizaciju Zadra. Grad koji je nekada bio simbol dalmatinske arhitekture i načina života sada se sve više pretvara u apartmansko naselje, upozoravaju građani i stručnjaci.

“Bilo je krajnje vrijeme da se zaustavi ova devastacija. Naša gradska fizionomija odavno je narušena, a betonizacija praznih prostora unutar grada i njegove okolice ne ugrožava samo izgled grada, već i kulturu življenja. Ne živimo više u svom gradu, već ga samo dijelimo s turistima,” rekao je Vežić.

Osvrnuo se i na zabrinjavajuće trendove: masovna izgradnja višekatnica koje ne pripadaju dalmatinskom ambijentu, te smanjenje broja stalnih stanovnika u staroj gradskoj jezgri i širem središtu.

“Zimi je grad prazan. Ljudi su se iselili, a stanovi su postali apartmani. Zadar je danas apartmansko naselje, a ne grad kakav bi trebao biti. Tijekom zime ne možete sresti svog susjeda, a ljeti su ulice pretrpane, ali ne našim ljudima, nego isključivo turistima,” zaključio je Vežić.

Među istaknutijim govornicima je bila i umirovljena prosvjetna djelatnica, bivša ravnateljica Glazbene škole, Đurđica Andrović, stanarka obližnjih zgrada čija obitelj više od 150 godina živi u neposrednoj blizini parka. Njezine riječi izazvale su snažan odjek među okupljenima, a govor je više puta bio prekidan pljeskom i povicima podrške.

“Zadar je naš i njihov jednako, ali oni to ne vide!”

“Za ovu situaciju doznala sam tek prije nekoliko dana. I tada sam se zapitala – kako je moguće da mi, građani ovoga grada, saznajemo ovakve stvari tek kad su radovi već započeli? Tko je donio te odluke? Gdje je bila javna rasprava? Zar smo mi, koji ovdje živimo desetljećima, toliko nebitni u svom vlastitom gradu?” započela je Andrović, obraćajući se okupljenima.

Naglasila je da su gradske vlasti dužne služiti građanima, a ne privatnim investitorima.

“Oni koje smo birali i koje plaćamo da vode ovaj grad imaju odgovornost. Oni su dužni brinuti se o Zadru i građanima Zadra. Zadar je naš i njihov jednako, ali oni to ne vide! Ponašaju se kao da su bogovi na Olimpu, kao da ne moraju odgovarati narodu koji ih je izabrao.”

Uslijedio je val skandiranja: “Zadar! Zadar! Zadar!” okupljenih građana, koji su na trenutke nadglasali govornicu.

“Mi smo ih birali, ovo je demokracija!”

Andrović je istaknula kako se gradske vlasti ne smiju ponašati kao da im grad pripada.

“Mi smo ih birali, građani. Ovo je demokracija! A demokracija dolazi od riječi demos – narod. Oni su sluge naroda i moraju voditi ovaj grad tako da građani žive bolje, mirnije, sretnije! A ne da stalno živimo u strahu što će se sljedeće srušiti, koju će zelenu površinu betonirati, koju će zgradu još nadograditi!”

Njezine riječi naišle su na ogorčene reakcije okupljenih, među kojima su mnogi negodovali zbog sve češćih građevinskih projekata koji narušavaju zelenilo i prirodni sklad grada.

“Investitori nisu pali s neba – netko ih je doveo i dao im dozvole”

Posebno je kritizirala izjave gradonačelnika o ovom projektu.

“Najprije kaže da se ništa loše nije dogodilo, a onda kaže da će se nešto sanirati. Pa što se ima sanirati ako nema problema? Ako se ništa nije dogodilo, zašto se nešto mora popravljati?”

Zatim se osvrnula na problem netransparentnosti u dovođenju investitora.

“Gradonačelnik govori da su to investitori, investitori! Pa investitori nisu pali s neba – netko ih je doveo, netko im je dao dozvole, netko je odobrio te projekte! Tko im je to omogućio? Po kojoj cijeni? I zašto mi, građani, nismo imali pravo glasa o tome?”

Građani su burno reagirali na ove riječi, uz povike: “Tko je prodao Zadar?” i “Dosta nam je!”

“Institucijama više ne vjerujemo, vrijeme je za konkretne akcije!”

Umirovljena profesorica osvrnula se i na nepovjerenje građana u institucije.

“Gradonačelnik kaže da voda nije zatvorena, a onda u istoj rečenici kaže da se radi o kraškom području gdje uvijek ima vode. Pa ako je takvo područje, zašto se uopće gradi? Znate li što će se dogoditi ako se voda preusmjeri? Ona će naći svoj put – možda u nečiji podrum, možda u nečiji stan! I tko će onda biti odgovoran?”

Zatim je pozvala na daljnje akcije:

“Mi više ne vjerujemo našim institucijama! Zato moramo tražiti dokumente – ugovore, studije utjecaja na okoliš, sve podatke! Neka nam pokažu crno na bijelo tko je donio ove odluke! I ako ne dobijemo odgovore, ako se nastavi ignorirati volja građana, nećemo stati na ovome. Obratit ćemo se i europskim institucijama, tražit ćemo pravdu izvan Hrvatske ako bude potrebno!”- poručila je okupljenim sugrađanima.

Borba za zelenilo i identitet grada se nastavlja

Andrović je zaključila govor pozivom na zajedništvo i odlučnost.

“Ovo možda nije dovoljno. Možda će biti potrebno više od jednog prosvjeda. Ali jedno vam obećavam – nećemo odustati! Ovaj grad pripada nama, ne betonu, ne investitorima koji ga raskupljuju bez pitanja. Zadar je naš!”

Okupljeni su je ispratili gromoglasnim pljeskom, a organizatori prosvjeda najavili su daljnje akcije i pritisak na gradske vlasti kako bi se sačuvala Vruljica i spriječila nekontrolirana betonizacija grada.