Majka s Filipina završila u istražnom zatvoru: Ostavila dijete u košari ispred apartmana, ali mu se vraćala čak tri puta

Prema informacijama koje doznaje Jug info, iza nedavne potresne priče s Korčule krije se niz složenih okolnosti koje nadilaze pojedinačni slučaj i ukazuju na širi društveni problem – marginalizaciju stranih radnika, osobito žena, koje žive i rade u Hrvatskoj.

U nedjelju, 29. lipnja oko 21:20 sati, Policijska postaja Korčula zaprimila je dojavu o novorođenčetu ostavljenom u košari ispred ulaznih vrata apartmana u Lumbardi. Na mjesto događaja odmah su upućeni policijski službenici i djelatnici Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Dubrovačko-neretvanske županije. Nakon inicijalnog pregleda na terenu, dijete je prevezeno u KBC Split, gdje mu je pružena daljnja medicinska skrb.

Policija je isti dan započela kriminalističko istraživanje zbog sumnje na kazneno djelo „Napuštanje djeteta“ (čl. 176 Kaznenog zakona). Ubrzo je utvrđen identitet majke – riječ je o 39-godišnjoj državljanki Filipina s reguliranim statusom u Republici Hrvatskoj.

Nakon što je hospitalizirana u dubrovačkoj bolnici i utvrđeno da je dobrog općeg zdravstvenog stanja, nad njom je provedeno kriminalističko istraživanje. Potom je, uz kaznenu prijavu, predana pritvorskom nadzorniku, a nadležni sud joj je odredio istražni zatvor.

Iako se pravna procedura odvija po protokolu, emocionalna pozadina ove priče otkriva mnogo dublju i tužniju stvarnost. Prema informacijama do kojih je došao Jug info, majka je dijete rodila sama, u tišini, u trenutku kad nije bila na radnoj obvezi – upravo u nedjelju, kada je bila sama u kući. U uvjetima krajnje emocionalne i fizičke iscrpljenosti, nije potražila pomoć, ali ni posegnula za destruktivnim rješenjima. Dječaka je pažljivo smjestila u košaru, ostavila na sigurnom mjestu – i vraćala mu se čak tri puta, provjeravajući je li živ.

Otočani koji poznaju pozadinu slučaja, smatraju da ova tužna priča ipak može imati sretan kraj. Njihovu nadu potiče upravo taj čin majčinog povratka – čin koji pokazuje duboku povezanost i brigu, unatoč strahu. Na Filipinima je, kako se doznaje, čeka suprug. Možda je to razlog njene šutnje – strah od osude, reakcije okoline, gubitka posla ili čak obiteljskog nasilja.

Strane radnice, osobito s Filipina, sve su češći, ali nevidljivi dio otočkih zajednica. Često ne govore hrvatski jezik, nemaju pristup zdravstvenim uslugama osim hitne pomoći, a njihova seksualnost – i kao potreba i kao realnost – ostaje nepriznata. Žive na rubu društva, rade u tišini, u sivoj zoni između legalnosti i zaborava. Kad se dogodi nešto što ih gurne u fokus javnosti, društvo ih promatra s čuđenjem i nerazumijevanjem, ne prepoznajući vlastiti udio u toj priči.

Trenutno se ne zna kakvo je psihičko stanje majke, hoće li se ona i dijete ponovno spojiti – iako, neslužbeno doznajemo, to je njena iskrena želja. O identitetu oca također se ne govori mnogo, osim što se nagađa da je riječ o Filipincu, ali ne o suprugu.

Emotivno kompleksna i pravno osjetljiva situacija sada je u rukama socijalnih službi i policije. Iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske za sada nema dodatnih informacija provodi li se kaznena istraga ili su u tijeku zakonom propisane mjere zaštite djeteta.

Ostaje pitanje – je li kazneni progon najbolji odgovor društva na očajnički čin žene koja je, bez podrške i sigurnosti, rodila sama i ipak učinila sve da njeno dijete preživi?

FOTO: ILUSTRACIJA