Batat iz Amerike, krastavci iz Indonezije, jabuke iz Italije. Šokira li vas odakle nam sve stiže hrana?

Batat iz SAD-a, krastavci iz Indonezije, paprika iz Turske i Španjolske, mrkva iz Italije i Hrvatske, jabuke iz Italije i Hrvatske, list celera iz Španjolske, krumpir iz Egipta. Stanje je to na policama domaćih trgovina samo što od početka ove godine potrošač to i zna. Na voću i povrću u kašetama mora biti jasno i vidljivo označena zemlja podrijetla, a Bjelovarčani priznaju da ih je to odakle stiže hrana neugodno iznenadilo.

-Ostala sam šokirana, pa molim vas iz Izraela mi uvozimo hranu. Tužna sam. Iznenadila sam se, a kod nas sve naše propada. Malo me šokiralo, to je trebalo napraviti prije 10,15 godina, a sada je već prekasno – kažu građani.

Novu praksu označavanja pozdravljaju proizvođači jer treba znati što jedemo, a do sada se kod prodaje u rinfuzi deklaracija često mogla pročitati jedino uz povećalo, pa potrošači niti uz najbolju volju nisu mogli donijeti informiranu odluku.

-Time se pomagala ekonomija neke druge države. Sada ljudi više gledaju domaće proizvode, a trgovci više gledaju kako će ugovoriti više domaćih proizvoda – kaže predsjednik Odbora za povrćarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Toni Grossi.

Proizvođači vjeruju da će kada imaju jasno istaknut izbor primjerice salate iz Hrvatske i one iz Španjolske potrošači radije posegnuti za hrvatskom koja je svježija iz jednostavnog razloga što je manje putovala. Pitali smo naše sugrađane paze li sada na to da kupuju domaće.

-Više pazim. Ja uzimam domaće, gdje piše Hrvatska to uzimam, a ono drugo ne – kažu nam Bjelovarčani.

Kako to izgleda u praksi?

Nakon nekoliko mjeseci provedbe reakcije su dobre, kaže Grossi. Novu praksu pozdravlja predsjednik voćarske udruge Dar Bilogore Nenad Horvat, ali i napominje kako bismo trebali napraviti i dodatan iskorak i slijediti primjer Njemačke i Austrije.

-Tamo je istaknuto zemlja porijekla šljive Hrvatska, lokalitet gdje je ubrana, naziv OPG-a, kontakt broj OPG-a, a čak se na nazovimo ih televizorima vrti snimka kada su bili kod nas da se točno zna i da ljudi vide gdje je ubrano – opisuje Horvat.

Ne bi se trebalo stati samo na voću i povrću, smatra predsjednik Udruge tovljača junadi Baby beef Dino Gelemanović.

-Mislim da se tako treba označavati i meso upravo kako bi naši potrošači napokon dobro vidjeli odakle to meso dolazi, kakvo je meso na našim policama, pa da onda u konačnici mogu sami prosuditi – kaže.

Udruga Baby beef je, kaže, Gelemanović već pokrenula inicijativu za isticanjem zemlje iz koje meso dolazi. Oni već godinama rade na brendiranju domaćeg mesa, ali to nije dovoljno. No, iako se svi pozdravljaju bolje označavanje, oko toga hoće li to povećati potrošnju domaćih proizvoda su podijeljeni. Horvat ne vjeruje da će kod kupnje zemlja podrijetla biti presudna jer iako volimo domaće za isto ne možemo ili ne želimo platiti više.

-Naš narod gleda da prođe jeftino. Dat ću jedan primjer, kada naš čovjek dođe na tržnicu cjenka se za jaja, cjenka se za sir i vrhnje, cjenka se za voće i povrće, a onda za pet minuta ode u kafić i nije bitno koliko košta, još ostavi i napojnicu, kaže ‘u redu je, ne morate mi vraćati’ – kaže taj voćar.

Grossi je optimističniji i vjeruje da se svijest već probudila te da će to biti način da se vrata trgovačkih lanaca za domaće proizvode otvore šire.

-Po meni se nekakvi rezultati već vide jer trgovci su postali svjesni da će morati ugovarati proizvodnju i trudit će se malo više da na policama budu domaći proizvodi jer ljudi doista vole kupovati domaće proizvode – ističe.

Sada znaju što je, a što nije domaće i na osnovu toga odlučiti.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Foto: ilustracija Canva