Ovo je priča o Gabrielu Paniću – dječaku koji je krenuo stopama svog uzora, kralja bjelovarske košarke

Zvuk lopte koja udara o izlizani beton za Gabriela Panića oduvijek je bio najljepša melodija. Njegova ljubav prema košarci nije rođena u dvorani, niti pred televizijskim ekranima. Bila je to ljubav na prvi pogled s košarkom 3×3. Dogodila se ona u bjelovarskoj park – šumi Borik, gdje je kao maleni dječak sjedio na tribinama i s divljenjem gledajući brze akcije, borbenost pod košem i neopisivu ljetnu energiju turnira.

Svaki put kada bi uzeo loptu u ruke, Gabriel je u glavi imao samo jedno ime – Luka Božić. Slavni Bjelovarčanin, momak koji je s istih tih domaćih terena krenuo u svijet svojevremeno postavši dvostruki MVP ABA lige, njegov je najveći košarkaški uzor. Gabi je upijao svaki Lukin potez, njegovu nevjerojatnu radnu etiku, snagu i mirnoću u ključnim trenucima. Sanjao je da će jednoga dana, baš poput svog uzora, ponosno predstavljati svoj grad.

Taj san odveo ga je na naporne treninge 5 na 5 košarke u KK VEDI Bjelovar, gdje je proglašen članom najbolje petorke u U11 ligi pa nedugo zatim i osvojio zlato u U13 nadmetanju kao najmlađi igrač momčadi. No, srpanj 2026. godine bio je rezerviran za povratak korijenima. Ovaj je mladić napokon dočekao trenutak da zaigra u dresu KK Borik Bjelovar, da se dokaže u sportu koji mu je ušao pod kožu.

Vrućina bjelovarskog ljeta, miris borova te stotine navijača stvorili su savršenu kulisu za turnir Borik Bjelovar 3×3. Gabriel je u kategoriji U12 istrčao na teren sa svojim najboljim prijateljima. Arian Sabolović je sjajno dirigirao igrom poentiravši kada je bilo najpotrebnije. Toma Pranjić skokovima i čvrstom obranom zaključao je reket, dok je nezaustavljivi Noa Vidaković svojim brzim prodorima te ogromnom borbenošću lomio suparnike.

Trojac je to koji je zajedno s Gabrielom Panićem činio neustrašivu četvorku koja je disala kao jedno. Valja istaknuti da je Gabi bio najmlađi član ove zlatne momčadi, no na užarenom betonu godine nisu bile važne. Sjetivši se kako njegov uzor Luka Božić nikada ne uzmiče pred starijima i snažnijima, najmlađi član ove družine pokazao je golemo srce. Borio se za svaku loptu, bacao na beton ostavljajući na njemu zadnji atom snage.

U dramatičnom finalu, pred domaćom publikom koja je glasno skandirala njihova imena, Toma, Arian, Noa i Gabi prezentirali su veliko srce. Kada je sirena označila kraj zadnje utakmice, semafor je potvrdio ono o čemu je Gabriel sanjao od prvog dana – sastav Borika okitio se prvim mjestom! Slavlje je postalo još veće kada je Noa Vidaković proglašen MVP-jem turnira u U12 kategoriji, a Gabi je čvrsto stiskao svoju zlatnu medalju oko vrata. Kao najmlađi na terenu, osjećao je neopisiv ponos.

Pogledao je prema tribinama na kojima je nekada sam sjedio kao dječak. Krug se savršeno zatvorio. Na mjestu gdje se rodila njegova ljubav na prvi pogled, Panić je s predznakom borca, sa svojom zlatnom momčadi te MVP-jem Noom, postao prvak Borika. Dokazao je svima, a najviše sebi da bjelovarska košarka ima sjajnu budućnost i da on ponosno korača stopama svog uzora Luke Božića. BRAVO!

 

Fotografije ustupio Nikola Panić