Zašto je Radiću trebala baš ADA: Bjelovarski proizvođač namještaja ovim potezom postaje domaći igrač na zapadu

Preuzimanje austrijske tvornice namještaja ADA, o kojem su ovoga tjedna izvijestili austrijski mediji, na prvi se pogled čini kao velik zalogaj za bjelovarsku Primu i njezina vlasnika Renata Radića. No kad se uzme u obzir da Prima već desetljećima prodaje svoje proizvode na tržištu zapadne Europe, računica postaje jasnija. Radić ne ulazi na nepoznato tržište, nego jača na onom koje već dobro poznaje.

Prima već više od 15 godina izvozi namještaj na zapad. Redovito nastupa na sajmu IMM u Kölnu, najvećem europskom sajmu namještaja, a izvoz je s oko 20 posto prihoda prije desetak godina narastao na oko 25 posto. Najvažnija izvozna tržišta Prime upravo su Njemačka, Austrija i Švicarska, uz prisutnost u nizu drugih europskih zemalja. Uostalom, Njemačka je inače drugo najveće inozemno tržište za cjelokupni hrvatski namještaj.

Prima je na ta tržišta do sada ulazila kao hrvatski izvoznik. To znači da su proizvode slali iz Hrvatske, prodavali ih pod hrvatskim brendom i probijali se kod kupaca kojima hrvatski namještaj nije poznat. Preuzimanjem ADA-e to se bitno mijenja. Radić dobiva etablirani austrijski brand sa stoljetnom tradicijom i statusom domaćeg proizvoda, i to na tržištu na kojem je dosad bio tek dobavljač sa strane.

Drugim riječima, Prima ovim potezom od stranog izvoznika postaje domaći igrač u Austriji i na susjednim zapadnim tržištima. Kupcima koji radije biraju domaći, austrijski proizvod ADA nudi upravo to, dok iza branda sada stoje Radićevi pogoni i novac.

Dvije tvrtke, k tome, proizvode različite vrste namještaja, pa se ne natječu, nego nadopunjuju. Prima je jaka u pločastom i masivnom namještaju i kuhinjama, dok je ADA najveći austrijski proizvođač tapeciranog namještaja, garnitura, kreveta i madraca. Radić, dakle, istim kupcima može ponuditi širi asortiman, i to dijelom pod hrvatskom, dijelom pod austrijskom markom.

Uz sjedište u Austriji, Radić preuzima i ADA-ine proizvodne pogone u Mađarskoj i Rumunjskoj, obje članice Europske unije. To znači da će proizvodnja dodatno  približiti zapadnim kupcima, da će rokovi isporuke biti kraći, a pozicija unutar EU bolja, za razliku od dosadašnjeg izvoza koji se dobrim dijelom oslanjao na pogone u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Ne treba zanemariti ni cijenu. ADA je preuzeta iz insolventnosti, u sklopu sanacije u kojoj vjerovnici naplaćuju petinu svojih potraživanja. U takvim se okolnostima marka, tehnologija i pogoni obično kupuju znatno jeftinije nego kad tvrtka pozitivno posluje. Ako Radić uspije stabilizirati poslovanje, ulazna je cijena povoljna.

Rizici, dakako, postoje. Tržište namještaja koje je ADA-u i gurnulo u probleme i dalje je slabo, uz pad potražnje i sve težu prodaju u klasičnim salonima. Vraćanje proizvodnje u Austriju, koje se spominje, značilo bi i visoke austrijske troškove rada i energije. Napokon, voditi austrijsku marku iz Bjelovara nosi svoje operativne izazove, tim više što je Radić poručio da ADA mora ostati austrijska.

Ipak, kada se sve zbroji, poslovna logika je jasna. Radić za relativno povoljnu cijenu dobiva prepoznatljivu zapadnu marku, proizvodnju unutar EU i status domaćeg igrača na tržištu na koje ionako godinama izvozi.

Hoće li se potez u konačnici isplatiti, ovisit će o tome hoće li se europsko tržište namještaja oporaviti i koliko će Radića koštati da ADA-u vrati na noge.