Otkrili smo francusko-hrvatsku vezu i što koze imaju s tim

Francuska je poznata po vrhunskoj gastronomiji, a posebno po sirevima. Samo kozjih sireva ima više od sto vrsta pri čemu su neki od najpoznatijih Crottin de Chavignol, Rocamadour, Sainte-Maure de Touraine, Chabichou du Poitou i Selles-sur-Cher. Kako bi istakla raznolikost kozjih sireva, pokrajina Perigold formirala je najveću platu na svijetu s čak 388 kozjih sireva i time ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, a među tih 388 bilo je i 30 sireva 13 hrvatskih proizvođača iz devet županija. Francuski sirari predstavili su ih kao počasne goste, a posjetitelji su stajali u redu kako bi kušali hrvatske sireve koji se razlikuju od francuskog stila.

 

Od jedne koze do zavidne proizvodnje

Na najvećoj svjetskoj plati su se našli i polutvrdi sirevi OPG-a Grčević iz Gradeca Pokupskog u Zagrebačkoj županiji koja se kozarstvom bavi 35 godina.

-Krenuli smo s malim brojem jer nam je trebalo mlijeko, mislili smo da koza malo traži, pa smo kupili kozu i tako su se djeca sva othranila na kozjem mlijeku. Kada se koza ojarila to nam se svidjelo, pa smo proširili stado i tako smo proširivali. Nismo krenuli odmah s pedeset kako neki kupe i onda ne znaju što s njima i odustanu. Mi smo išli postepeno, postepeno smo učili raditi i sir, išli na natjecanja sa sirevima koji su uvijek dobivali nagrade, zlato i srebro – ponosno kaže Sanja Grčević.

Danas imaju 56 koza, a s toliko koza nije lako baratati.

-One idu na pašu, muž je s njima oko dva sata, evo baš je sada došao i bio je ljut ‘neće, samo me gledaju’. S njima je teško, one neće samo stajati i pasti, već bi samo išle, one stalno gledaju gdje bi što drugo našle – smije se.

No, koze, nestašne i inteligentne imaju tu simpatičnu naviku da se vlasnicima uvuku pod kožu. Dobro to zna obitelj Moravec iz Nove Vesi Petrijanečke u Varaždinskoj županiji čiji su sirevi također branili boje Hrvatske u Francuskoj. Ozbiljnije se kozarstvom bave trideset godina, a sve je počelo s jednom kozom. Danas imaju 160 koza sanske pasmine, sedam zaposlenih i širok asortiman proizvoda.

-Mi radimo i jogurte, kefire,više vrsta sireva, od mekanih, svježih, namaznih, skute, fete, sve to radimo od kozje mlijeka – navodi Biserka Moravec.

 

Izazovi

U ponudi obitelji Moravec su sirevi i namazi s dodacima papra, bučinog ulja i koštica, hrena, a sve što proizvedu sami i prodaju.

-Plasiramo u Zagreb na tržnice Dolac i Kvatrić, imamo proizvode i u nekim trgovinama zdrave hrane i na kućnom pragu – navodi.

Proizvodnja počinje na polju jer sami uzgajaju hranu za koze. Potpuno zaokruženu proizvodnju imaju i Grčevići, od proizvodnje hrane za koze, uzgoja koza, prerade do prodaje, a sada i kušaonice. Registrirali su ju pred koji dan, uredili uz potporu Ministarstva turizma i borili se s poslovično sporom administracijom. Trajalo bi sve i duže da nije bilo Sanjine upornosti.

-Ja sam se poslije ispričavala svima koje sam stalno zvala i bila dosadna, ali ja sam imala rok do kada to mora biti gotovo, a to je bilo negdje oko godinu dana. Ja nisam te papire mogla dobiti, pa je trebalo popraviti, to je sve jako dugo trajalo. Godišnji su me potegli još dva mjeseca. S obzirom na to koliko sam bila uporna dobro sam prošla, ali da nisam zvala to ne bi još ove godine bilo gotovo – opisuje borbu s birokracijom.

 

Sada mogu osigurati potpun doživljaj. To je tek jedan od izazova s kojima se nose. U proizvodnji i plasmanu moraju biti spremni prilagoditi se i to brzo, ističe Moravec.

-Primjerice, dva-tri dana nema tramvaja i onda vam roba stoji, nema prodaje. Zagreb je prazan ljeti i to su izazovi. Mi se onda moramo preorijentirati na proizvodnju koja će moći stajati. To su polutvrdi sirevi koji mogu stajati 3 i 4 mjeseca jer što duže stoje su kvalitetniji. Ne možemo se preorijentirati na jogurt i kefir koje moramo prodati u roku tjedan dana – tumači ta iskusna proizvođačica.

Pomama za kozjim sirom

Srećom, prodaje se puno. Potražnja je tolika da ju proizvodnja ne može pratiti.

-Samo mi je žao što ljudi traže još, a više se širiti ne možemo – kaže Sanja Grčević.

Kozje mliječne proizvode sve više traže mlade obitelji, a Biserka Moravec vjeruje kako će se taj trend i nastaviti.

-Mislim da će uvijek to ići prema naprijed, samo se naravno mora raditi na kvaliteti. Uvijek morate paziti da je to kvalitetno jer vam nitko neće kupiti sir ako će se razočarati ili ako nešto nije bilo u redu – ističe.

Obitelj Moravec može se pohvaliti s čak deset šampiona kvalitete što im je sjajan poticaj za dalje.

-To nam je na neki način kao ocjena učenicima u školi ili dobra plaća dobrom radniku i to nas tjera da iduće godine na ocjenjivanju budemo još bolji – ističe Biserka Moravec.

 

Pa tako ne mogu ni spavati na lovorikama francuske slave već trebaju zasukati rukave i kao svakoga dana pomusti koze i napraviti sir, barem dok traje sezona, a to nije još dugo.

-Još otprilike mjesec dana, a onda su koze bređe i nema mlijeka dok se ne ojare i onda ja mogu na godišnji, samo što to nije preko ljeta, pa da mogu na more – kroz smijeh će Sanja Grčević. No, tako je kada koze vode glavnu riječ.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Naslovna foto: Facebook Sir-Cro i Canva