‘Ti si zlo, sve ćeš nas uništiti’: Priča ovog mladića mogla bi mnogima promijeniti pogled na život

Bjelovarčanin Filip Kovač odlučio je svoje životno iskustvo podijeliti s mladima, želeći im pokazati da čovjek može promijeniti svoj život čak i kada se čini da je otišao predaleko. Njegova priča počinje odrastanjem u poduzetničkoj obitelji i životom u kojem mu materijalno nije nedostajalo, ali i sve većim osjećajem praznine koji je s vremenom pokušavao potisnuti alkoholom.

„Kroz život me vodio svijet, vodilo me materijalno i novac. Odrastao sam u poduzetničkoj obitelji, imao sam svoje imanje, dobro auto, išao gdje sam htio, jeo što sam htio i radio što sam htio. Uvijek sam imao priljev, ali nisam imao svrhu. Ustajao sam ujutro i navečer ostajao prazan“, prisjeća se Filip.

Pitanje o smislu života, kaže, pratilo ga je još od 13. godine. Odgovore nije pronalazio, a u međuvremenu je alkohol postao sve veći dio njegova života.

„Krenulo je s vikend alkoholom od moje 13. godine, kontinuirano, a onda je s 21. godinom to preraslo u sve češća pijanstva. Vikend pijanstva prelazila su u svakodnevna“, govori Filip.

U tom se razdoblju, kaže, uglavnom družio sa starijim ljudima. Bilo je to društvo u kojem su, kako opisuje, ljudi bili fizički snažni, neki i teži od 120 kilograma. Alkohol i takvo okruženje dodatno su pogoršavali situaciju.

„Tu sam imao izljeve napada, gdje sam se fizički obračunavao s ljudima. U više navrata ljudi su, nažalost, bili ozlijeđeni. Meni se nikad nije ništa događalo“, prisjeća se.

Jedan mu je događaj posebno ostao u sjećanju. U jednom je trenutku fizički napao čovjeka kojeg prije toga uopće nije poznavao.

„Jednom sam se baš jako obračunao s čovjekom kojeg nisam ni poznavao. Naletio je, nažalost, i nije dobro prošlo. Bila je tu policija i sve ostalo“, kaže.

Takve situacije nisu bile ono što je Filip želio od svog života. Ipak, kako kaže, alkohol je izvlačio iz njega ono s čime se iznutra već dugo borio.

„Kad bih se napio, zbog te tuge, zbog tih pitanja i te praznine, zapravo bih bio ono što jesam iznutra, tužan i agresivan. Ja to nisam htio“, govori.

Prekretnica je došla nakon ozljede ruke, kada je upoznao čovjeka koji mu je pomagao riješiti fizički problem, ali mu je istovremeno počeo govoriti o Isusu.

„U početku me to čak iritiralo. Ali s vremenom mi je ono što mi je govorio počelo navirati na srce. Kad sam bio sam, sve sam više razmišljao o tome. Počeo sam shvaćati da su to možda odgovori koje sam tražio“, prisjeća se.

Taj proces nije se dogodio preko noći. Trajao je mjesecima, a Filip kaže kako je upravo kroz te razgovore počeo drugačije gledati na vlastiti život.

„Govorio mi je da je Isus taj, da je njegova ljubav ta koja mi treba. Da ne trebamo biti sami, da njegova ljubav nikada ne prestaje i da ne trebamo mrziti druge. To mi je sve više sjedalo“, kaže.

„Odlučio sam zbog Isusa promijeniti svoj način života, svoj hobi, svoj posao i maknuti se od ljudi koji očito nisu bili dobri za mene. Ne zbog njih, nego zbog mene. Morao sam zbog sebe vidjeti tko sam ja stvarno“, govori.

Promjena nije svima bila razumljiva. Filip kaže da je bilo i onih koji su mu govorili da će ih svojim novim načinom života „uništiti“, dok su se drugi jednostavno udaljili.

Ipak, jedan prijatelj iz njegova starog društva otvoreno mu je rekao da mu se promjena ne sviđa, ali da je poštuje. Njih dvojica i danas se druže.

„Rekao mi je da mu se to ne sviđa, ali da poštuje. I dalje se družimo, pijemo kave. Ostali su se jednostavno izmaknuli. I to je isto u redu“, kaže Filip.

Danas radi u bjelovarskoj bolnici, a već godinu i pol živi sa zaručnicom koju je upoznao na bogoslužju. Svoj život danas opisuje potpuno drugačijim riječima.

„Ne bih mogao funkcionirati bez tog mira koji sada imam. Bio sam bolestan fizički i duhovno, a sada više nisam. Meni je najvažniji fizički i duhovni mir“, kaže.

Svoju priču danas dijeli i putem društvenih mreža, posebice TikToka, a cilj mu je doprijeti upravo do mladih. Kaže da ga zabrinjavaju nasilje među mladima, tučnjave, problemi u školama i odnos prema roditeljima.

„Mislim da je problem u tome što ljudi nisu zahvalni i ne vide smisao. Jedini smisao je živjeti u ljubavi. Živjeti u miru, istini i zahvalnosti. To je ono što ljudima danas fali“, smatra Filip.

Svojim svjedočanstvom zato želi pokazati da promjena nije rezervirana samo za one koji su život uvijek vodili ispravnim putem. I sam je, kaže, dugo tražio odgovore na pitanja koja su ga mučila, a danas vjeruje da ih je pronašao.

„Ja sam živi primjer toga. Bio sam loše, a sada, dvije godine nakon toga, samo želim reći što je učinjeno u mom životu. Ne mora biti ništa komplicirano“, poručuje.

A kada bi svoju priču morao sažeti u jednu poruku koju želi ostaviti mladima i svima koji je pročitaju, kaže jednostavno:

„Žudite činiti dobro drugima. Imate Oca koji vas čuva.“

FOTO/VIDEO: Ustupio sugovornik