
Dijete više ne može čitati ni gledati film bez mobitela? Psihologinje otkrivaju na što roditelji trebaju obratiti pažnju
Nervoza bez ekrana, nemogućnost čitanja nekoliko stranica knjige, stalna dosada i posezanje za mobitelom u svakoj prilici – sve to mogu biti znakovi da je vrijeme provedeno uz kratke digitalne sadržaje počelo utjecati na svakodnevno funkcioniranje djeteta. Na to upozoravaju Ema Čamber i Ivana Mihotić Sekovanić, mag. psych., stručnjakinje iz Obiteljskog centra, Područne službe Bjelovarsko-bilogorske.
Djeca danas odrastaju uz ekrane, a kratki videozapisi poput TikToka, Reelsa i Shortsa postali su dio njihove svakodnevice. Takav sadržaj donosi stalnu izmjenu podražaja i trenutačnu nagradu, dok aktivnosti poput čitanja, učenja ili slušanja priče zahtijevaju vrijeme i strpljenje.
„Ako iz okoline često dobiva brze, fragmentirane informacije, mozak ne razvija sposobnosti dubljeg procesiranja i pamćenja informacija“, objašnjavaju psihologinje.
Djeca pritom nemaju u potpunosti razvijene mehanizme samokontrole pa je na odraslima da postave granice i pomognu im razviti zdrave navike korištenja tehnologije.
Među prvim znakovima na koje roditelji trebaju obratiti pažnju stručnjakinje izdvajaju veliku nervozu i neprimjereno ponašanje kada dijete ne smije biti na ekranu, nemogućnost održavanja pažnje tijekom čitanja ili slušanja priče, često zaboravljanje uputa i školskih obaveza te izraženu dosadu kada nema pristup ekranu.
Problem može biti i kada dijete više ne može gledati duži crtani ili igrani film bez potrebe za dodatnim podražajima.
Posebno je važno, naglašavaju psihologinje, da djeca kroz stvarnu igru i druženje razvijaju vještine koje ekran ne može zamijeniti. U igri s drugom djecom uče pregovarati, rješavati konflikte, komunicirati i nositi se s različitim emocijama.
Zato cilj ne bi trebao biti potpuno izbacivanje tehnologije, nego stvaranje ravnoteže između digitalnog i stvarnog svijeta.
„Glavni način da spriječimo vlastiti ‘brain rot’ je da se družimo u dobrim i lošim trenucima, da si međusobno pružamo podršku te da stalno učimo kako rješavati probleme, a ne bježati od njih“, poručuju Čamber i Mihotić Sekovanić.

