Dok mnogi odustaju, ova obitelj ima drugačiji plan: ‘Nećemo stati na ovome’

Ana Marija Hrust iz Bijele Gorice iz Zagrebačke županije po struci je medicinska sestra, ali životni put ju je odveo u potpuno drugom smjeru, u poljoprivredu i to mljekarstvo, a u vrijeme kada mnogi bježe od mljekarstva, ona i njena obitelj u njemu ustraju. Prije godinu i pol otvorili su novu, modernu farmu na novoj lokaciji, a u njoj je oko 50 muznih krava i 85 grla ukupno. No, na na tome ne kane stati.

-Cilj nam je povećati kako će nam financijska sredstva dozvoliti. Nešto smo povukli od Županije jer ona potiče povećanje proizvodnje i steone junice – priča Hrust.

Proizvodnju povećavaju pomalo, koliko mogu i sigurno idu prema naprijed ustrajno s ljubavlju prema onome što rade. Obrađuju tridesetak hektara, dio mlijeka predaju, a dio prerade u svježe i polutvrde sireve, jogurt, vrhnje za koje kupci imaju samo riječi hvale, a koje plasiraju i kroz mljekomate i siromate u Zagrebu. Iako su novu farmu otvorili prije godinu i pol, u poslu su puno duže, već oko 20 godina i cijelo to vrijeme uče.

-Početak je uvijek težak, čovjek na početku uči i kako što kvalitetnije sir napraviti, kako što kvalitetnije jogurt napraviti. Neko znanje vam ne mogu dati ni tečajevi već nego samo iskustvo. I da najbolji recept imate, u njemu vam neke tajne nitko ne napiše nego ih morate sami naučiti – napominje uz smijeh sada kada je sve tajne uspješno svladala.

Spoj tradicije i tehnologije

Na farmi kombiniraju tradicionalnu proizvodnju i suvremenu tehnologiju, a tu, ističe Ana Marija veliku ulogu ima njen suprug.

-Muž je baš inovator, on je sve strojeve osposobio i proučavao je kako bi to najbolje funkcioniralo na farmi. Gleda da si dosta toga olakšamo kroz mehanizaciju, on i sinovi to sami slažu. Sinovi su u poljoprivredi, ali nisu se odlučili za neku poljoprivrednu školu, stariji sin je elektromehaničar, srednji je ‘u Ruđera odlučil’ jer treba to povezivati, da se zadrži tradicija i taj tradicionalni način, ali tehnologija ide naprijed i treba povezati jedno s drugim da bi se opstalo. Imamo znanje i u drugim područjima i mislim da nas to drži što ne trebamo zvati majstore već sve sami rješavamo. Da to sve plaćamo ne bi nam se isplatilo – napominje.

Pomaže im i njena struka.

-Ja sam završila medicinsku školu, a i da ponovno biram ponovno bih ju izabrala jer je to škola koja stvarno izgradi osobu. Ono što sam naučila prakticiram i sada jer i životinje nekada trebaju njegu. Uz to, kada jednom u medicinskoj školi naučite higijenu ne možete od toga odustati, evo mene znaju i ‘špotati’ da prečisto nešto napravim, ali tako sam naučila – smije se Ana Marija.

Puno toga dakle rade sami, ne moraju nekoga platiti i to im u vrijeme niskih otkupnih cijena i visokih ulaznih troškova pomaže u tome da opstanu i razvijaju se. No, a za razvoj sektora potrebna je konkretna podrška pri čemu treba voditi računa o različitostima.

-Svaka županija je specifična, recimo u Slavoniji je malo ljudi. Poziva se na preradu, a ljudi tamo su nam rekli kako je dio proizvođača i krenuo u preradu, ali nisu imali kome prodati. Mi imamo sreće što nam je Zagreb blizu, pa i to treba gledati – kaže.

Obitelj Hrust nastavlja razvijati gospodarstvo i graditi jednu lijepu priču.

Foto: privatni album

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija