Danas slavimo Svi svete: Svećenik objasnio što se krije iza blagdana koji mnogi povezuju samo s grobljima

Blagdan Svih svetih za katoličke vjernike ima mnogo dublje značenje od uobičajenog odlaska na groblje, paljenja svijeća i polaganja cvijeća. Riječ je o svetkovini kojom Crkva slavi sve one koji su postigli nebesku slavu, uključujući i one čija imena nikada nisu upisana u kalendar svetaca. Upravo je to jedna od važnijih poruka ovog blagdana, ističe velečasni Krešimir Žinić, župnik Župe Svetog Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni te Župe Svetog Ivana Krstitelja u Ždralovima.

„Samo ime svetkovine definira što slavimo. Slavimo sve svete, odnosno one ljude koji su za zemaljskog života ispunili svoje ljudsko poslanje i nagrađeni su dikom nebeskom. To nisu samo oni sveti koji su našli svoje mjesto u katoličkom kalendaru ili su nam poznati kao takvi, već sve duše koje uživaju Božju blizinu u nebu“, objašnjava velečasni Žinić.

Svetkovina Svih svetih, dodaje, podsjeća nas da svetost nije nedostižna niti rezervirana za nekolicinu posebno odabranih ljudi. Naprotiv, svaki je čovjek pozvan nastojati živjeti svetim životom.

„Svi smo bez iznimke pozvani na svetost života kako nas lijepo uči apostol Petar u prvoj svojoj poslanici: „Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.” (1Pt 1, 15 – 16)“, kaže velečasni Žinić koji pritom naglašava kako Bog od ljudi ne očekuje da budu savršeni, jer je svjestan ljudskih ograničenja.

Važnije je, smatra, da svatko bude iskren prema sebi, prepoznaje vlastite nedostatke i nastoji ih nadvladati.

„Zasigurno se može reći kako nas Gospodin ne želi savršene, jer mu je znano da takvi kao ljudi ne možemo biti. Rekao bih da nas više poziva da se suočimo s realnošću života. Odnosno očekuje od nas da u postojanom ispitu savjesti budemo realni prema sebi i u iskrenosti srca se borimo protiv vlastitih nedostataka i mana. Takvim stavom već smo odabrali put svetosti“, ističe Žinić.

Kao uzore na tom putu vjernici imaju svece koji su, oslanjajući se na Božju milost, uspijevali nadvladati vlastite pogreške i živjeti kreposno.

„A svijetli uzor koji nikada ne tamni pronalazimo u onima koji su pouzdajući se u Božju milost znali nadvladati svoje pogreške i kreposno živjeli. Takve ljude gledamo kao dio Crkve koja je proslavljena (ecclesia triumphans) i njima se zagovaramo da nam budu pomoć na vlastitom putu ostvarivanja u svetosti“, zaključuje velečasni Žinić.