Vlasnik ga je napustio, a oni mu pružili dom: Danas je prava zvijezda, ima čak i svoj kolačić

U školsko dvorište Agronomske škole Zagreb smještenoj u Dubravi stigao je sasvim slučajno, u proljeće 2024. godine, a danas je desetogodišnji Jack Russell terijer puno više od školskog ljubimca. Postao je simbol zajedništva, inspiracija za slikovnicu, majice, ‘hudice’, pa čak i poseban kolačić. Njegova priča počela je napuštanjem, a pretvorila se u priču o ljubavi, prihvaćanju i novim prilikama.

Nebrojeno puta je dokazano da se najljepše životne priče često dogode sasvim neplanirano. Baš tako je bilo i s Ašem, psićem koji je dolaskom na oko dva hektara površine pronašao nešto što možda nije bio niti svjestan da traži, svoj dom, ljude koji ga vole i čitavu malu zajednicu kojoj je postao neizostavan dio svakodnevice.

Aša su u školsko dvorište privukli žamor, djeca i živost školskog okruženja. Učenici su ga zajedno s jednom djelatnicom doveli u ured ravnatelja Ivice Marinića, a škola je, kao i u ranijim sličnim situacijama, postupila odgovorno i odvela ga u veterinarsku ambulantu kako bi provjerili ima li vlasnika. Aš je bio čipiran, no ovaj put dogodilo se nešto neočekivano. Veterinar je nazvao vlasnika, koji više nije bio spreman preuzeti psića.

– Bio sam osobno prisutan kada je veterinar zvao i iz nekog razloga vlasnik nije želio Aša uzeti nazad. Izašli smo iz klinike i vrlo kratko je trajala dilema što ćemo s njim. Njegove oči bile su toliko vesele da mu jednostavno nismo mogli odoljeti. Odmah smo ga odlučili zadržati, prisjetio se ravnatelj Marinić.

Novi dom 

Odluka je donesena srcem, no trebalo je razmišljati i o tome kako Ašu osigurati kvalitetan život. Škola mu je uredila prostor od oko 80 ‘kvadrata’ ispod predivne lipe, nabavila kućicu, a prvog ljeta imao je čak i mali bazen. Obavljen je veterinarski pregled i sve što je bilo potrebno za njegovu skrb.

– Prvotna je zamisao bila da Aš vikende provodi u školi, dok bi tijekom tjedna bio okružen učenicima i djelatnicima. No, nakon otprilike dva mjeseca postalo je jasno da ga ne želimo ostavljati samog, iako u školi postoje djelatnici koji se brinu o biljkama i ostalim životinjama. Aš se na kraju ‘doselio’ k meni i tako je započeo naš zajednički svakodnevni ritam, priča ravnatelj s kojim simpatični terijer svakog dana dolazi u školu.

Ujutro najprije svrati u ured, no ubrzo ga noge same odvedu do zbornice, a zatim i na hodnik među učenike. Tijekom dana boravi u školskom vrtu, šeta svojim dvorištem i obilazi poznata lica.

Osvojio je baš svakoga

Ašu nije dugo trebalo da osvoji simpatije učenika i djelatnika. Njegov karakter pokazao se kao posebna poveznica među ljudima, a ravnatelj ističe da je riječ o psu koji prilazi svima, čak i ljudima koje prvi put vidi.

– Aš je takav da prilazi svakome. Doći će s mahanjem repa, tražiti da ga se pomazi. Nije pas koji je usko vezan samo za mene ili još nekoliko ljudi, nego upravo suprotno. Od prvog trenutka oduševljenje učenika i nas odraslih bilo je jako veliko, govori Marinić.

Iako je Agronomska škola i prije Aševa dolaska imala, kako kaže ravnatelj, gotovo obiteljsku atmosferu i dobre odnose među učenicima i djelatnicima, Aš je sve to podigao na još jednu razinu. Posebno je zanimljivo što su se kroz druženje s njim i oni koji dotad nisu imali iskustva s kućnim ljubimcima počeli povezivati sa životinjama i razvijati poseban odnos prema njima.

Koliko je Aš prirastao srcima školske zajednice, najbolje pokazuje sve ono što je nastalo zahvaljujući njemu. Primjerice, učenici smjera agroturistički tehničar, koji u sklopu obrazovanja imaju i kuharstvo, odnosno pripremu tradicijskih jela, došli su na ideju da za Aša naprave poseban kolačić. Povod je bila priprema za ‘Smotru učeničkih zadruga Grada Zagreba’, a u projekt se uključila i školska učenička zadruga ‘Pušlek’.

Tako je nastao ‘KeksAš’, zdrava pseća poslastica od prirodnih sastojaka, odnosno zobenog brašna, jabuke i mrkve, među kojima su i namirnice uzgojene u školskom vrtu. Kolačić je pripremljen u školskom praktikumu, a prije nego što je postao Aševa omiljena poslastica, isprobali su ga i kućni ljubimci djelatnika.

– Pozitivne reakcije bile su izvrsne. Moja maltezerica Bela, koja je inače prilično izbirljiva kada je riječ o hrani, ovu je poslasticu tako slatko pojela da onda, naravno, za Aša nismo ništa sumnjali, kroz smijeh priča ravnatelj.

Nakon kolačića, učenici su odlučili ispričati Aševu priču na svoj način. Članovi školske medijske grupe, koju vodi profesorica Marinela Draganović, izradili su slikovnicu o njegovu dolasku i životu u školi. Riječ je o posebnoj publikaciji koja nije namijenjena samo najmlađima, nego i odraslima, a njezina je poruka puno dublja od priče o jednom simpatičnom psu.

– Slikovnica nosi jednu jako lijepu emotivnu priču, kojoj je glavni cilj poručiti da svatko ima pravo biti sretan, pa tako i životinje koje su napuštene ili zaboravljene, ističe Marinić, dodajući kako je Aš u međuvremenu postao i motiv za izradu majica i hudica, a njegova priča sve se više širila i izvan školskih zidova.

Dječja bolnica

Jedna od posebno emotivnih epizoda dogodila se tijekom posjeta Dječjoj bolnici u Klaićevoj. Naime, škola je uspostavila kontakt s bolnicom, čiji su djelatnici već bili upoznati s Aševom pričom i pokazali velik interes za nju. Tom su prilikom školarci darovali nekoliko primjeraka slikovnice, a na molbu bolnice s njima je stigao i Aš.

Takvi su projekti, naglašava ravnatelj, itekako važni za odgoj mladih ljudi. Obrazovanje nije samo usvajanje znanja vezanog uz buduće zanimanje, nego i razvijanje empatije, odgovornosti i osjećaja za druge.

– Učenici vide da nije sve samo ono što uče u školi vezano uz njihovu struku, nego postoji i jedna puno šira dimenzija, a to je socijalni odnos i odgovornost koja na kraju rezultira zajedništvom, poručuje Marinić.

Izvan školskog dvorišta

Važno je naglasiti kako Aš i njegova školska obitelj u početku nisu imali namjeru svoju priču dijeliti s javnošću. Sve se događalo spontano, bez planiranja medijskih objava i očekivanja da će jedan napušteni psić postati toliko prepoznatljiv.

No nakon prvog medijskog predstavljanja uslijedili su i drugi pozivi, a priča se postupno proširila daleko izvan Zagreba. Danas je prenose mediji diljem Hrvatske, ali i pojedini portali u Sloveniji te BiH.

– Bio sam iznenađen kada sam vidio da se priča o Ašu proširila cijelom Hrvatskom, a sada i šire. Mislim da je upravo to dokaz koliko su ljudi željni topline, pozitivnih i humanih priča, zaključuje ravnatelj Agronomske škole po čijim je početnim slovima omiljeni psić i dobio ime.

Aš možda ne zna koliko je ljudi do sada doznalo za njegovu priču, koliko je osmijeha izmamio ni koliko je novih ideja pokrenuo. Ali jedno je sigurno, u Agronomskoj školi Zagreb odavno više nije samo gost. On je njihov, jedan jedini, nezamjenjivi Aš.

FOTO: Ustupila Agronomska škola Zagreb