Ruske nuklearne snage u borbenoj pripravnosti – što je zapravo Putinova vojna doktrina

Rusko ministarstvo obrane objavilo je da je nuklearne snage podiglo u borbenu pripravnost, unatoč mirovnim pregovorima koji traju između ruske i ukrajinske strane na bjeloruskoj granici, javlja Hina.

Ministar obrane Sergej Šojgu informirao je ruskog predsjednika Vladimira Putina da je provedena njegova zapovijed o stavljaju snaga za odvraćanje u borbenu pripravnost.

Snage za odvraćanje postrojbe su koje bi trebale obeshrabriti napad na Rusiju, uključujući i rat koji bi implicirao upotrebu nuklearnog oružja, priopćilo je ministarstvo obrane.

Opremljene su projektilima, strateškim bombarderima, podmornicama i brodovima s nuklearnim naoružanjem.

Putin je jučer zapovjedio je da se ruske snage s nuklearnim oružjem podignu na visok stupanj pripravnosti pozivajući se na agresivne izjave NATO-a i ekonomske sankcije protiv Moskve.

Inače, zanimljivo je što je o Putinovoj doktrini prije sedam godina pisao Alexander Skobov, ruski novinar, disident i bivši politički zatvorenik. Tekst je pisan nakon događaja u Ukrajini 2014., objavio ga je peščanik.net, a posebno je aktualan danas:

“Nedavno emitirani televizijski film „Krim – put u domovinu“ je zapravo službena objava nove vojne doktrine Ruske Federacije. Ona se u korijenu razlikuje od one koja je još uvijek formalno na snazi i koja dopušta primjenu nuklearnog oružja isključivo u slučaju realne prijetnje samom postojanju Rusije, na primjer u slučaju da ruska armija nije u stanju spriječiti okupaciju svoje zemlje. Važeća doktrina je u stvari reprodukcija američke. Putinova doktrina je nešto sasvim drugo. On izjavljuje da je spreman na prvi nuklearni udar ako se bilo tko usudi da ga spriječi da iz susjednog dvorišta uzme tuđu „igračku“, ako mu zasmeta u realizaciji sljedećeg osvajačkog pohoda, u slučaju da se neko osmjeli da mu se ne preda bez borbe ili mu se, ne daj bože, ozbiljno suprotstavi.

„Krimski film“ se pojavio baš u vrijeme kada ponovo slušamo zabrinjavajuća priopćenja o pripremama za napad na Donbas, a ruska armija izvodi u nekoliko poslednjih godina najmasovnije manevre širom Rusije. Ucijena? Nesumnjivo – da. Blef? Uvjeren sam da jeste, ali problem je u tome što se zapadni lideri ne mogu pouzdati u to. Čim je prijetnja izrečena, oni su obvezni razmotriti sve mogućnosti njene realizacije i da pripreme plan odgovora na nju. U svakom slučaju, Putin je skinuo zabranu s ove tabu teme, smaknuo psihološki pokrov pod kojim se već nekoliko desetljeća krila rasprava o nuklearnom ratu kao mogućem obliku međunarodnih odnosa. I cijeli svijet, koliko god da mu se to ne sviđa, morat će ponovno navikavati se na onaj stari smrad međunarodne politike sile, promišljati moguće posljedice i prisjećati se faktora već provjerenog u povijesti, o neminovnosti fatalne odmazde koja spriječava odluku agresora da nanese prvi nuklearni udar.

Nije nimalo slučajno da je općeprihvaćena međunarodna koncepcija sigurnosti i mira, stvorena i razrađena poslije Drugog svjetskog rata, u sebi sadržavala ne samo odricanje od primjene sile, već i odricanje od same prijetnje da se ta sila primjeni. A kada je ta prijetnja izrečena od strane jedne od nuklearnih supersila, ona nas automatski sve zajedno prenosi u jedan drugi svijet u kojem sigurnost više ne postoji.