Od dodvoravanja Beogradu i KOS-u do Udbinog poslušnika

Verbalni smrad i nasilje koje Zoran Milanović širi Hrvatskom dosegle su razinu ozbiljnog političkog i zdravstvenog poremećaja. U uzroke i posljedice ovog zdravstvenog neću ulaziti jer za njega nisam kompetentan, ali kao istraživač suvremene hrvatske političke povijesti i autor četiri dokumentarna serijala i desetak dokumentarnih filmova, imam potrebu ukazati na neke političke činjenice.

Krenimo redom:

“Plenković je udbaški gojenac….”

“…Nije Rojsov ćaća bio major KOS-a za informativno političku delatnost… jel vaš bio? Moj nije, nije ni Rojsov, ni Gotovinin”

Predsjednik Republike Zoran Milanović porukom da je Plenković udbaški gojenac ustvari grubo optužuje premijera Andreja Plenkovića da je sin Udbaša. Već godinama pokušavam doći do nekog dokumenta koji bi tako nešto potvrdio. Istražujući suvremenu političku povijest pročitao sam gotovo svu dostupnu literaturu koja se bavi suradnicima Udbe i KOS-a, razgovarao sam s brojnim istraživačima, ali i s visoko pozicioniranim dužnosnicima Službe državne sigurnosti u socijalističkoj Hrvatskoj i bivšoj SFRJ, ali nigdje nisam naišao na podatak koji bi na to ukazivao. Osim toga, Andrej Plenković sudjelovao je u nekoliko izbornih kampanja i kad bi takav dokument postojao, netko bi ga već zasigurno objavio. U Hrvatskoj je to nemoguće sakriti.

S druge strane, s obitelji Milanović nešto je drukčiji slučaj. U partijskoj arhivi deponiranoj u Hrvatski državni arhiv, svako malo neki istraživač nabasa na dokumente vezane uz obitelj Milanović. Onima koji ozbiljno analiziraju spomenute dokumente i stavljaju ih u kontekst vremena u kom su nastali, postaje sve jasnija Milanovića potreba za gore spomenutom agresivnom i nasilnom retorikom i destrukcijom države i njezinih institucija.

U javnosti već neko vrijeme kola dokumentacija o prijamu Zorana Milanovića u Savez komunista Jugoslavije. Spomenuta dokumentacija sastavni je dio arhivske građe koju je SDP kao pravni sljednik SKH u nekoliko navrata predao Hrvatskom državnom arhivu. Iz navedene dokumentacije razvidno je da je današnji hrvatski predsjednik primljen u Savez komunista Jugoslavije tijekom boravka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Milanović je vojni rok služio u Beogradu.

Premda to nije istaknuto u spomenutim dokumentima, u medijima se pojavila informacija da je bio pripadnik takozvane Titove garde. Svi koji su živjeli u Jugoslaviji znaju da je u Beogradu, a poglavito u Titovoj gardi, vojni rok mogao služiti samo provjereni kadar. Ako je netko osobno ili nečiji član obitelji imao i najsitniju mrlju u političkoj biografiji, nije mogao služiti Jugoslavensku vojsku u glavnom gradu Jugoslavije, a kamoli Titovoj gardi. Milanović upravo tu obiteljsku predanost komunističkoj ideji u nekoliko navrata naglašava u svojoj biografiji koju 1985. godine prilaže partijskoj organizaciji JNA uoči odluke o njegovom prijamu u SKJ.

Milanović u biografiji kaže, citiram: „Unatoč komunističkim idejnim stremljenjima u mojoj porodici, a samim tim i u odgoju, do dolaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode…“ „Inače moja uvjerenja su izrazito komunistički orijentirana, zahvaljujući prvenstveno odgoju, utjecaju oca i druženju s tom vrstom literature…“

Milanović u biografiji objašnjava i zašto do tada nije pristupio Savezu komunista, pa kaže: „…Do dolaska u JNA nisam ušao u članstvo SK, prvenstveno iz razloga subjektivne prirode, a to su loš rad partijske organizacije u mojoj školi i MZ… takve karakteristike mogu pripisati najvećem broju OOSK u gradu Zagrebu.“ Poruke iz biografije jasno ukazuju da se Milanović dodvorava Jugo oficirima denuncirajući republičku partiju, a uzdižući partijsku organizaciju u JNA kojoj pristupa. Iz sadržaja biografije nije teško zaključiti da je Milanović svjestan kako, želi li u partijsku organizaciju u JNA, mora proći provjeru takozvanih bezbednjaka, odnosno oficira KOS-a.

Vratimo se drugom dijelu optužbe obitelji Plenković. U istom istupu Milanović još kaže, citiram: “…Nije Rojsov ćaća bio major KOS-a za informativno političku delatnost… jel vaš bio? Moj nije, nije ni Rojsov, ni Gotovinin”.

Postavlja se pitanje zašto Milanović u svojim izjavama ima snažnu potrebu svog oca svrstati uz bok Rojsovom ćaći, za čiju cijelu obitelj kaže da je žrtva Udbe, ili Gotovininom ćaći – a nasuprot plejadi politički pravovjernih očeva (Rojs, Milanović, Gotovina), staviti Plenkovićevog oca i etiketirati ga kao majora KOS-a i Udbaša. Zašto sam Milanović ima stalnu potrebu sebe i svoju obitelj povezivati pa i poistovjećivati s pobjedničkim generalima i njihovim obiteljima? I na to pitanje djelomični odgovor možemo naći u Milanovićevoj biografiji za prijem u SKJ JNA, ali i u još jednom drugom dokumentu iz Udbine arhive o kojem ćemo nešto više otkriti do kraja tjedna.