‘Građanski ustanak u BiH’, ponekad Bošnjaci, ponekad anacionalni, kako im je ćeif

Može li se istovremeno biti i pripadnik nekog naroda i građanin? Mnogim prosvjednicima u Sarajevu to nije jasno.

Bošnjačka većina u Bosni i Hercegovini godinama nameće tezu da je pripadnost nekom narodu i osiguranje njegove ravnopravnosti na izborima dajući mu mogućnost da sam bira svoje predstavnike, zapravo “ostatak prošlosti” i nacionalizam koji vodi natrag u etničke podjele.

Svoju anacionalnost proglašavaju superiornom nacionalnome zaboravljajući pritom da su oni većina i da bi rezultat izbora koji bi zanemario pravo malobrojnijeg naroda da bira svoje predstavnike zapravo ozakonio neku vrstu hegemonije brojnijih.

Nas starije urlikanje na prosvjedima po BiH uime “građanstva” neodoljivo podsjeća na 80-e godine u SFRJ kada se počeo stvarati pokret Jugoslavena – nadnacionalne skupine građana koji nisu željeli biti ni Hrvati, Slovenci, Srbi… nego anacionalni i nadnacionalni. Potpuno su zanemarili da je bivša država bila federalna i da se sastojala od republika koje su prema svojim ustavima bile i države udružene u zajednicu ravnopravnih federalnih jedinica.

Jugo pokret u SFRJ neslavno je završio kao što će slično završiti i “građanski” pokret u BiH. Građanin u strogom smislu znači politički pripadnik nekog naroda. Ako imaju državu onda su nacija, gdje biraju svoje predstavnike, plaćaju poreze, ostvaruju svoja prava i ispunjavaju obveze.

Prevedeno na BH stanje, Hrvat iz Mostara je građanin BiH jednako kao anacionalni “građanin” u Sarajevu koji ne želi biti Bošnjak. Obojica imaju pravo birati s tim da Ustav te zemlje jamči i nacionalnu ravnopravnost pa se tako neke ključne odluke ne mogu donijeti bez konsenzusa sva tri naroda.

Lažni bosanski patriotizam suprotstavljen nacionalnim strankama gura od sebe pripadnike drugih naroda. BiH je zamišljena kao zemlja tri ravnopravna naroda, a ne “anacionalnih građana.”