Fado večer u Zadru: Jelena Radan i Pedro Abreu očarali publiku

Koncert Jelene Radan i gitarista s Madeire Pedra Abreua zaključio je drugi dan manifestacije “Zagrli Zadar”. Koncert fada priča je o čežnji i neispunjenim željama – o saudade, o najvećoj Amaliji Rodrigues i portugalskom narodu.

“Okupili smo se zbog portugalske glazbe koja me ‘našla’ početkom 2000-ih. Kako i zašto, iskreno nemam pojma. Kako nekoga nađu jazz ili neka druga vrsta glazbe, za koju ljudi ne pitaju jer je naširoko rasprostranjena, tako je i mene našao fado. Možda je malo egzotičniji jer ga nema u tolikoj mjeri na našim prostorima, premda vidim da se i on sve više širi. Obožavam fado, obožavam nostalgiju i čežnju koju daje. Volim bol u pjesmi. Tijekom koncerta često prevodim nekolicinu stihova koji znaju biti prelijepi da bi ih se ignoriralo. Na kraju, ipak, neovisno o tome, osjetiš glazbu, neovisno o tome razumiješ li tekst koji ju prati”, kazala je Jelena Radan.

Jelena dugo godina pjeva svoj fado koji je, kako ona to voli reći, pronašao nju.

“Bila je to 2000. godina, surađivala sam s Goranom Karanom i sjećam se da mi je na jednoj probi poklonio CD fada koji sam doma stavila u player i glazba me jednostavno obuzela. Odmah sam ju poželjela izvoditi. Odmah sam animirala glazbenike, tada u Splitu, i odmah smo krenuli u podrumima Dioklecijanove palače, da bismo se kasnije proširili i išli na turneje. Na kraju smo posjetili brojna mjesta”, otkrila je Radan.

Što je to što nas u fadu ne čini ravnodušnima? Osjećaj sjete, čežnje, bolna praznina neispunjenih želja, ali i vapaj, ponos, traganje. Sve su to emocije kroz koje vode pjesme koje su se našle na repertoaru.

“Repertoar se konstantno mijenja, ipak je prošlo dvadesetak godina. Naslonjen je na moje početke upoznavanja s fadom, ali koketiram i s tradicionalnim i s modernijim izričajem. Volim moment tuge i boli u pjesmama pa prolazim brojne portugalske književnike i umjetnike, neki od kojih su i dobitnici Nobelove nagrade. Većinom su to pjesme o čežnji, neke od kojih su bile skrivene za vrijeme diktature jer su sadržavale revolucionarne poruke. Meni je to katarza, kakvu možeš doživjeti nakon kvalitetne kazališne predstave kada izađeš pred publiku nakon što si se ispuhala”, zaključila je Radan.

Ovaj koncertni program se od 2005. do danas našao na pozornicama diljem Hrvatske, od Tvornice kulture, open-air pozornica poput Trsatske gradine u Rijeci, sve do Koncertne dvorane Lisinski, a sad su u njemu mogli uživati i Zadrani.