Pogled u svijet riječi kroz znanstvene metode praćenja očiju

U sklopu Lingvističke sride, na zadarskom Sveučilištu gostovao je Marijan Palmović s Odsjeka za logopediju Sveučilišta u Zagrebu. Tom je prilikom održao predavanje Psiholingvistička istraživanja mjerenjem pokreta očiju, a što se krije iza tog naslova, otkriveno je tijekom predavanja.

Lingvistička srida serija je javnih predavanja o jezikoslovnim temama u organizaciji Odjela za lingvistiku, a ovoga je puta bila posvećena istraživanju jezika kroz mjerenje pokreta očiju. Cilj je suvremenih istraživanja prirodnim metodama analizirati način na koji ljudi obrađuju jezik, a metoda praćenja pokreta očiju pokazala se kao izuzetno uspješna.

„Kada osobi damo da pročita neku rečenicu, pratimo na što se najviše fokusirala. Često mislimo da oko jednostavno klizi po tekstu, no to nije slučaj. Oko se kreće u kratkim skokovima, tzv. saccadama, između kojih dolazi do fiksacija – trenutaka kada je pogled stabilan. Te male vremenske razlike otkrivaju mentalne procese u pozadini, koliko su oni teški i zahtjevni za radno pamćenje te kako se odvija sintaktička i morfološka obrada rečenice“, objasnio je Marijan Palmović, profesor na Odsjeku za logopediju Sveučilišta u Zagrebu.

U novije doba psiholingvistička istraživanja sve se više okreću prikupljanju i analizi malih jezičnih korpusa, koji su dodatno obogaćeni podacima dobivenima mjerenjem pokreta očiju.

„Imamo uređaj koji precizno mjeri pokrete oka i koji se postavlja ispod ekrana računala. Na ekranu se prikazuju zadaci, tekstovi ili slike koje ispitanik treba pročitati ili pregledati. Mjerimo vrijeme koje mu je potrebno da ih obradi, kao i strategije kojima pretražuje sliku ili tekst, a zatim slijedi statistička obrada podataka“, dodao je Palmović.

Takav način istraživanja osigurava visok stupanj prirodnosti podataka, što je iznimno važno za znanstvenu valjanost rezultata.

„Govorili smo o metodološkim pretpostavkama i načinu na koji se analiziraju podaci te o ekološkoj valjanosti istraživanja, odnosno prirodnosti prikupljenih podataka. To predstavlja izazov pri njihovoj analizi jer podaci nisu eksperimentalno manipulirani i ne postoje kontrolirani uvjeti koji bi precizno odredili razlike u procesima obrade jezika“, istaknuo je Palmović.

Zanimljivo je i istraživanje unutarnjeg glasa – načina na koji čitatelji u sebi reproduciraju prozodiju teksta. Istraživanja pokazuju da ljudi prilikom čitanja zaista slijede prozodijsku strukturu rečenice, što otvara nove perspektive u proučavanju jezika i kognitivnih procesa povezanih s njim.