
Živite li u većem gradu, ovo je 5 načina kako se voziti manje, a uštedjeti više
Vlasnici automobila godišnje u prosjeku potroše više od 2.500 eura samo na osiguranje, registraciju i servise, ne računajući gorivo. U većim hrvatskim gradovima kombinacija javnog prijevoza, bicikla i povremenog car sharinga može biti jeftinija, a donosi i zdravstvene koristi.
Automobil u Hrvatskoj je nužnost, a javni prijevoz i željeznica mogu biti nepouzdani. No za one koji žive u većim gradovima poput Zagreba, Splita, Rijeke ili Osijeka postoje alternative koje mogu smanjiti troškove mobilnosti. Ne radi se o potpunoj zamjeni automobila, već o pametnom kombiniranju različitih načina prijevoza ovisno o potrebi.
Posjedovanje automobila košta više nego što većina misli. Prosječan automobil srednje klase godišnje troši više od 2.500 eura, ne računajući gorivo. Tu spadaju osiguranje od 250 do 300 eura godišnje, registracija i tehnički pregled oko 200 eura, redovni servis minimalno 200 eura i zamjena guma svakih nekoliko godina za dodatnih 250 do 300 eura. Vozilo također gubi vrijednost, u prvoj godini oko 20 posto, a nakon tri godine oko 40 posto.
Ako dodate gorivo, trošak raste za dodatnih 100 do 200 eura mjesečno, ovisno o tome koliko se vozite. Za prosječnog vozača koji dnevno prijeđe oko 17 kilometara do posla, godišnji trošak goriva iznosi oko 1.500 eura. Automobil stoji parkiran više od 90 posto vremena, što znači da plaćate nešto što većinu dana ne koristite.
Javni prijevoz i bicikl
Javni prijevoz u Hrvatskoj nije savršen, ali u većim gradovima može poslužiti. U Zagrebu mjesečna karta košta 46 eura i pokriva tramvaje i autobuse. U Splitu je 30 eura, u Osijeku 40 eura, a u Varaždinu samo 20 eura. Za usporedbu, samo parking u centru Zagreba može koštati 100 eura mjesečno.
Naravno, javni prijevoz ima ograničenja. Linije često ne pokrivaju sva područja, vozni red može biti nepouzdan, a u manjim gradovima ga gotovo i nema. No za svakodnevni odlazak na posao u centru grada ili obližnjim kvartovima, može biti praktična alternativa.
Bicikl je najjeftiniji način kretanja, a u gradovima poput Zagreba, Splita i Rijeke postoje bike sharing sustavi. Nextbike u Splitu nudi godišnju pretplatu za 26 eura s neograničenim besplatnim vožnjama do 30 minuta. U Zagrebu je Bajs sustav s 2.000 bicikala na 180 stanica. Bez pretplate, vožnja biciklom košta oko 0,66 eura po pola sata.
Realno gledano, bicikl ima smisla za kraće relacije do pet kilometara u ravnom terenu. Za duže dionice ili loše vrijeme, teško je konkurirati automobilu. No, za svakodnevni odlazak na posao u centru grada, bicikl može biti brža opcija od automobila zaglavljenog u prometu.
U Zagrebu i Dubrovniku postoje car sharing sustavi koji nude električna vozila koja se iznajmljuju po potrebi preko aplikacije. Plaćate samo vrijeme i kilometre koje prođete, a cijena uključuje gorivo, osiguranje i parking. Za one koji automobil trebaju povremeno, a ne svaki dan, to može biti isplativo. Mjesečni najam parkirnog mjesta u Zagrebu košta oko 100 eura, s car sharingom za taj iznos možete odraditi desetak gradskih vožnji.
Zdravlje i novac
Ljudi koji na posao dolaze biciklom ili pješice imaju 46 posto niži rizik od srčanih bolesti i 52 posto niži rizik od smrti uslijed tih bolesti. Istraživanja pokazuju da vožnja biciklom na posao smanjuje broj bolovanja i poboljšava koncentraciju. Pola sata vožnje biciklom dnevno sagorijeva oko 200 do 300 kalorija, što kroz godinu može značiti gubitak nekoliko kilograma bez odlaska u teretanu.
Hodanje također donosi koristi. Brzo hodanje pola sata dnevno sagorijeva oko 175 kalorija i poboljšava kardiovaskularno zdravlje. Za one s problemima zglobova, to je sigurnija opcija od trčanja. Radnici koji na posao stižu pješice ili biciklom postižu bolju koncentraciju i veći stupanj zadovoljstva na poslu.
Kombinirani pristup
Realan pristup nije odbaciti automobil potpuno, već ga koristiti pametnije. Za svakodnevni odlazak na posao u centru grada, javni prijevoz ili bicikl. Za kraće vožnje po gradu, car sharing. Za duža putovanja ili prijevoz tereta, vlastiti automobil ili rent a car. Takav pristup zahtijeva planiranje, ali može značajno smanjiti troškove.
Prosječno kućanstvo koje koristi javni prijevoz za odlazak na posao umjesto automobila štedi oko 150 eura mjesečno na gorivu i parkiranju. To je 1.800 eura godišnje. Ako dodate bicikle za kraće vožnje, godišnji trošak mobilnosti može biti upola manji nego s automobilom.
Naravno, ovo ima smisla samo ako živite u većem gradu s razvijenim javnim prijevozom, ako vam radno mjesto nije daleko i ako ne trebate automobil za prijevoz djece ili tereta. Za većinu ljudi u manjim mjestima ili onima koji žive izvan gradskih centara, automobil ostaje jedina realna opcija.
No za one koji imaju izbor, kombinacija različitih načina prijevoza može donijeti uštede, zdravlje i manje stresa od traženja parkinga u centru.
Ovaj sadržaj je dio projekta Eko Tragači koji podržava JANAF

