Zapad otvoreno priča o Putinovu nasljedniku, to je osoba iz njegove blizine

Vladimir Putin bori se za život. Zbog brutalnog i loše zamišljenog rata u Ukrajini, zbog tog osobnog križarskog pohoda koji je nametnuo svojoj zemlji, njegova je vojska zaglibila izvan zemlje, a ekonomija u zemlji pati pod sankcijama Zapada bez presedana. 22 godine on je bio jedina konstanta ruske politike, ali ne čudi da ljudi sve više razmišljaju ne samo o Rusiji bez Putina, već i o tome kako će zapravo izgledati njegov kraj, piše za londonski Telegraph Mark Galeotti, stručnjak za rusku politiku, sigurnost i obavještajne službe, prenosi Jutarnji list.

Naposljetku, tko je mogao zamisliti da bi zemlja tako duboko uronjena u globalni ekonomski sistem, mogla iz njega biti tako brzo isključena? Tko je mogao zamisliti da bi zemlja s praktično više od pola blijuna funti u vanjskim rezervama, mogla sada raspravljati o hitnoj regulaciji cijena lijekova, osnovnih prehrambenih potrepština i onih za njegu djece? Tko je mogao zamisliti da bi vojna mašinerija u koju je Putin tako mnogo ulagao kroz tako dug vremenski period, mogla tako brzo posrnuti nakon što stupi na tlo susjedne Ukrajine?

Ako smrt, nečija snaga ili spletke dovedu do Putinova odlaska, tko bi ga mogao naslijediti? To bi vjerojatno mogao biti neki tehnokrat, autokrat ili pak “opunomoćenik”.

Ustav kaže da na mjesto privremenog predsjednika uskače premijer prije nego se održe izbori. Trenutni premijer, Mihail Mišustin, bivši je šef Federalne porezne službe. Na funkciji je od siječnja 2020., pa je njegov mandat bio u sjeni covida. Ipak, za razliku od svog prethodnika Dmitrija Medvedeva, on je već uspio stvoriti imidž tvrdoglavog menadžera. Također ima dovoljno hobija iz privatnog života da spin doktorima dâ nešto da osmisle priču o njemu. Igra hokej na ledu i svira klavir, a čak je napisao i pjesme za Grigorija Lepsa, pop zvijezdu hrapava glasa koju je američka vlada sankcionirala zbog navodnih veza s mafijom.

56-godišnji Mišustin mogao bi biti očiti izbor za tehnokratskog nasljednika, ali još nije dovoljno dugo u središtu moći da sebi izgradi mrežu klijenata i saveznika. Druge osobe poput cijenjenog gradonačelnika Moskve, Sergeja Sobjanjina, također bi mogle imati šanse. No, teško je zamisliti da bi menadžerski kandidat zapravo mogao srušiti Putina. Imali bi šansu samo ako bi im netko ili nešto drugo otvorilo vrata.

No, netko poput ministra obrane Šojgua bi zapravo mogao sam sebi razvaliti ta vrata. On po svojem porijeklu nije vojni čovjek. Bio je građevinski inženjer koji je potom 1990-ih postao ministar za izvanredne situacije, što je posao koji bi za mnoge bio ‘poljubac smrti’, jer je bio odgovoran za svaku prirodnu katastrofu ili katastrofu koju je napravio čovjek u tom problematičnom desetljeću. Ipak, njegova spremnost da zasuče rukave i uključi se u bilo što, od tješenja rodbine do kopanja po ruševinama, zapravo ga je učinila nacionalnom figurom.

Šojgu je također ministarstvo za izvanredne situacije, u početku nefunkcionalnu grupu agencija, učinio jednim od najučinkovitijih, najpouzdanijih, pa čak i najpoštenijih vladinih odjela u Rusiji. Imenovan na čelo podijeljenog i nezadovoljnog ministarstva obrane 2012., Šojgu je ponovno uspio pogurati reformu i pridobiti lojalnost vojnika i generala. Jer on je ipak čovjek s jedinstvenim političkim osjećajem. Ne samo da je jedina osoba koja se probila u Putinov najuži krug, a da prije toga nije bio dugogodišnji prijatelj iz KGB-a ili Putinovog vremena u Sankt Peterburgu, nego se također uspio uzdići u okrutnom svijetu ruske politike, a da si očito putem nije stvorio smrtne neprijatelje, piše Mark Galeotti za Telegraph.

Šojgu bi mogao biti ona vrsta pametnog moćnika koji je istovremeno sposoban upotrijebiti snagu da svrgne Putina, a također ima i političke vještine kako bi pridobio ostatak elite. Druge ključne osobe unutar sigurnosnog aparata, poput ravnatelja FSB-a Aleksandra Bortnikova ili zapovjednika Nacionalne garde Zolotova, previše su povezane s Putinom da bi bili vjerodostojni kandidati. Raširene glasine upućuju na to da je on bio jedini član Putinovog najužeg kruga koji nije podržao aneksiju Krima 2014.

Međutim, ako je suditi po iskustvima iz drugih državnih udara, često je slučaj da inicijator ne uspije dugo uživati u vlasti. Možda bi 66-godišnji Šojgu jednostavno bio tranzicijska figura, koja briše ono najgore od ‘putinizma’ i postavlja scenu za sljedeću generaciju vođa.