Daruvarčanin otvorio dušu: Neke bazene ne pamtiš po vodi, nego po ljetima koja se više neće vratiti

Daruvarske toplice ponovno su otvorene, obnovljene i pune ljudi, no za mnoge Daruvarčane one nisu samo mjesto za kupanje. One su vremenski stroj koji čuva komadiće djetinjstva i mladosti, napisao je u emotivnoj objavi autor digitalnog sadržaja Marko Franić, čiji je nostalgični osvrt na obnovljene bazene u samo nekoliko sati skupio brojne reakcije.

Franić je napisao da bazeni danas izgledaju prekrasno, moderno i uredno, ali ono što ga najviše veseli krije se ispod tog novog sjaja.

“Ne mislim na beton, cijevi i pločice. Mislim na uspomene”, napisao je, prisjetivši se vremena kada se na bazenima nije samo kupalo, nego odrastalo.
Opisao je ona beskrajna ljeta bez mobitela, kada se ekipu nije trebalo tražiti porukama jer se znalo gdje je.

“Bicikl, ručnik, kupaće i pravac bazeni. A kući kad ogladniš, izgoriš ili kad mater procijeni da je dosta bilo tvoga samostalnog života”, prisjetio se onih dana kada su djeca skakala u vodu misleći da ih pola bazena gleda, iako ih nije gledao nitko.

Za one malo starije Franić čuva posebnu kategoriju uspomena, onu koju, kako sam kaže, današnjoj djeci možda nije pametno predstavljati kao preporuku.

Riječ je o vremenima kada bi se nakon subotnjeg izlaska, kad bi se zatvorio zadnji kafić, izgovorila rečenica koja je redovito prethodila glupostima: “Ajmo na bazene.” Bazeni tada nisu radili, ali ograda je bila taman toliko niska da se preko nje moglo preskočiti, pa bi kupanje u sitne sate završilo bez ulaznice i bez ikakve svijesti da bi zbog te ideje moglo doći do ozbiljnih problema.

“Danas bi od toga nastalo 17 Instagram storyja, tri TikToka i policijsko priopćenje. Tada je ostala samo priča. I možda je baš zato pamtimo”, napisao je.

Franić se dotaknuo i onoga po čemu su, kaže, Daruvarčani prepoznatljivi, sklonosti da se sve popljuje. Skupa ulaznica, preskupa kava, nekome voda nije dovoljno mokra, a naći će se i onaj kome su stare pločice bile kvalitetnije.
“Daruvar je ipak mali grad. Kod nas se sve može oprostiti osim da nešto ispadne dobro”, zaključio je sa smiješkom.

Ipak, za njega ulaznica vrijedi svakog centa, jer ne plaća samo ulazak na bazen.
“Plaćam nekoliko sati na mjestu na kojem sam nekada imao 15, 17 ili 20 godina. A to je, kad čovjek malo bolje razmisli, prilično jeftin vremenski stroj”, poručio je.

Na kraju je priznao da mu je najdraže što će neka nova djeca upravo ovdje stvarati svoje uspomene, prve ljubavi i prve gluposti. “Neke stvari jednostavno ne možeš mjeriti eurima. A mjesto na kojem si ostavio djetinjstvo i mladost svakako je jedna od njih”, poručio je.