Zašto rastače sve Hrvatske interese i rastjeruje saveznike, samo zbog političkog kompleksa?

“Milanovićeve izjave i potezi sad već poprimaju razmjere koji su zastrašujući. Toliko negative i destrukcije koju dobivamo s njegove strane je štetno, sramotno, beskorisno. Očito nema što raditi pa onda čini štetu. A na kraju sve to iz ljubomore i pakosti,” rekao je u Bruxellesu premijer Andrej Plenković sumirajući predsjednikove aktivnosti na dan rasprave o proširenju EU i dodjeljivanja kandidacijskog statusa Ukrajini i Moldaviji.

Što je sve to rekao Milanović? Čemu potreba da je u nizu vrijeđanja Amerikanaca, čelnika EU, Ukrajinaca, Bošnjaka… sada izvrijeđao i Christiana  Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, političara koji dolazi iz zemlje koja je jedna od ključnih, povijesnih strateških partnera Hrvatskoj.

Christian Schmidt je Njemačkoj zapamćen kao političar koji se nije ustručavao donositi odluke koje su se često doživljavale kontroverznim.

“Oni koji ne donose vlastite odluke neće se nikome ni zamjeriti”, govorio je, na primjer, Schmidt 2017., obrazlažući zašto je kao ministar poljoprivrede na sastanku s kolegama iz zemalja članica EU glasao protiv službenog stava njemačke Savezne vlade i kancelarke Angele Merkel.

Schmidt je, usprkos modernim trendovima, vodio kampanju uvođenja što više mesa na školske jelovnike, posebno svinjetine koju su neke škole izbacile iz menze zbog djece muslimana. Slikao se za blagdane kako jede pečenu prasetinu. Također, u trgovinskom ratu s Rusijom inzistirao je da “jedna jabuka na dan, Putin iz kuće van”, pozivajući Nijemce da jedu domaće voće pet puta dnevno i da ne posežu za uvoznim. 

Za Milanovića on je “trećerazredni političar koji o BiH pojma nema!” Za njega ili radi protiv Hrvata ili ne radi dovoljno za Hrvate. Zanimljivo, osporava mu legitimitet, baš poput predstavnika Rusije i Kine u UN-u.

U svom posljednjem izvješću Vijeću sigurnosti Schmidt je posebice upozorio na ponašanje vlasti Republike Srpske koje donošenjem različitih zakona i odluka dovode u pitanje funkcioniranje BiH kao države oduzimajući joj ovlasti, a istodobno zagovaraju “miran razlaz” države odnosno uspostavu RS kao neovisne države.

“Mi nećemo mirno sjediti dok netko pokušava narušiti mir i napredak postignut u proteklih 26 godina”, kazao je Schmidt koji tvrdi kako vlasti RS pozivanjem na “originalni Dayton” u biti pokazuju da u Banjoj Luci ne žele poštivati ustav BiH.

Kazao je kako je osobno privržen očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH a međunarodna zajednica posvećena je očuvanju prava konstitutivnih naroda i svih drugih kako bi oni mogli izražavati svoj identitet no podjele duž etničkih crta nisu način da se prevladaju traume iz prošlosti.

Nastojanja međunarodne zajednice da se odgovornost prepusti političarima u BiH, kako je kazao, nisu dala rezultate pa se ponovo moralo posegnuti za ovlastima danim visokom predstavniku, primjerice kroz suspendiranje spornog zakona o državnoj imovini što ga je donio parlament RS.

Istaknuo je kako ni stanje u Federaciji BiH nije dobro, jer tamo ni do danas nisu provedeni rezultati izbora iz 2018. godine, a sve je pogoršano neuspjelim pregovorima o izmjenama izbornog zakona.

“Iako još ima vremena da se postigne sporazum, izbori će se održati u listopadu. Provedba slobodnih izbora je obavezna i građani moraju imati mogućnost izraziti svoju volju u demokratskom procesu”, kazao je Schmidt konstatirajući kako će međunarodna zajednica moći smanjiti angažiranje u BiH tek kada se stanje u zemlji stabilizira a opasnost od rata u cijelosti otkloni.

Je li zbog toga zaslužio uvrede s Pantovčaka? Zbog Milanovićevih opetovanih izjava “da ne predstavlja nikoga” i da ima “bonske ovlasti”, stigao je prosvjed: “Ured Visokog predstavnika ljubazno moli hrvatske vlasti da se suzdrže od iznošenja neutemeljenih optužbi o imenovanju i statusu Visokog predstavnika”, piše Schmidt u protestnoj noti hrvatskoj ambasadi u BiH.

Zašto sve to Milanović radi? Je li problem samo u ljubomori i pakosti, kako kaže Plenković ili se iza svega krije nekakva skrivena politička igra neokrunjenog šefa hrvatske oporbe?

Lenjinovska strategija “što gore, to bolje” u BiH ne prolazi. Bošnjaci su partner u Federaciji s kojima se treba dogovoriti o svemu pa svaka uvreda na njihov račun znači korak natrag prema sporazumu koji će zadovoljiti sve strane.

Činjenica o kojoj se rijetko govori je sporni članak iz sporazuma iz Daytona, Aneks 4: Članak V: Predsjedništvo BiH Predsjedništvo se Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednoga Bošnjaka i jednoga Hrvata, od kojih je svaki izravno biran na području Federacije, te jednoga Srbina, koji je biran izravno na području Republike Srpske. 

Članovi Predsjedništva izravno se biraju u svakom entitetu (svaki birač glasuje za popunjenje jednoga mjesta u Predsjedništvu) u skladu s izbornim zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština. 

Tu je ključ svih nesporazuma, kako osigurati da Hrvata biraju Hrvati, Bošnjaka Bošnjaci. Pomaže li Milanovićevo vrijeđanje i omalovažavanje svih protagonista iz međunarodne zajednice tome da se taj ostvari. Kad, s druge strane, Plenković i Vlada inzistiraju na poštivanju prava svakog konstitutivnog naroda, upravo misle na to. A taj se članak nalazi u svakom zaključku svakoga od sastanaka koji je organizirala Europska unija.

Treba li se Hrvatska posvetiti promjeni izbornog zakona kako bi osigurala ravnopravnost Hrvata u BiH ili gurati na šanku kad je proglase “happy hour” za kandidacijski status koji Hrvatima ne bi donio ništa?