Kako to da su Hrvati postali najdepresivnija nacija u EU? Ima li lijeka?

Postali smo najdepresivnija nacija u EU, kako po potrošnji antidepresiva, tako i po rastućoj evidenciji oboljelih od depresije. Temelj leži u činjenici da veliki dio građana Hrvatske ne zna pozitivno razmišljati, a još gore – ne zna i ne želi pozitivno djelovati. Dodatna otežavajuća okolnost naših ponašanja jeste i činjenica da ne uviđamo kako je jedna od najvećih vrijednosti koje imamo u svom životu (a koja je ujedno i najslabija karika našeg života) – vrijeme. Čini nam se da ga imamo u izobilju, pa ga nerijetko trošimo uzalud, a kada nam prijeko treba, nestaje tako brzo iz naših života – pojašnjava futurologinja poduzetništva Sanela Dropulić, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku.

Želite li biti tijekom izazovnih vremena uspješni u svemu što radite, poželjno je da stalno budete pozitivnih razmišljanja u svemu što činite, osjećate, želite, ostvarujete… Naravno da to ne mogu čak ni ljudi nad kojima je izvedena lobotomija, a kamoli svi mi koji smo uronjeni u svakodnevlje prepuno prepreka, problema i nedaća, kako nam je posebice sada vrijeme u kojemu djelujemo. 

No, da bismo bili uspješni i pozitivni, čak i kada rješavamo najveće poslovne glavobolje koje izazivaju vremena u kojima jesmo, a nazovimo ih izazovnim vremenima, važno je u prvom redu da uživamo u onom što radimo. Pa i kada se naš optimizam sudara s nimalo ugodnim poduzetničkim kriznim situacijama, jer ipak puno ih je lakše “odraditi” vedrog duha i raspoloženja. Ako se na putu prema ostvarenju željenih i postavljenih poslovnih ciljeva ne osjećamo sretno, ako nismo ispunjeni radošću, ne nosimo optimizam sa sobom, ostat ćemo ispuhani kao balon čak i u vremenima najvećeg gospodarskog prosperitata. A posebice ćemo se ispuhati u vremenu kriza i nevolja kakva sada živimo – upozorava Sanela Dropulić.

Ako nismo vedrog raspoloženja (unatoč svemu što nas okružuje) nećemo osjećati ni sreću ni radost, pa se postavlja pitanje: čemu onda sve što smo poduzimali, ako se tomu ne znamo radovati? Stoga je jako važno da svatko od nas, ali u prvom redu svaka poduzetnica i poduzetnik (kojima je poslovna zajednica primarno usmjerila svoje djelovanje) od prvog dana svog poslovnog angažmana u sebi izgrađuju naviku da što više optimistično gledaju prema budućnosti, da se raduju svemu što ta ista budućnost donosi i najavljuje, što planiraju u budućnosti, te da s veseljem iščekuju svaki novi radni dan i svoje aktivnosti, bez obzira na izazove koji dolaze i javljaju nam se na našem poduzetničkom putu.

Negativne emocije su kao rak rana svakog djelovanja, posebice u izazovnim vremenima. Negativne emocije nam uništavaju karakter pobjednika, razaraju vjeru u vlastite mogućnosti, ne dopuštaju kvalitetno svladavati probleme koji nam stoje na putu. Najgore od svega, negativne emocije od nas čine „pesimizmom nabijenog pojedinca“ kojega će ljudi početi izbjegavati zbog grintavosti i zlovolje. A to nam ne treba ako želimo biti uspješni.

Neurolozi su ustvrdili da se ljudi koji stalno pričaju negativne priče zlovoljno ponašaju, postaju izvor negativne energije u svojoj okolini, djeluju bez širine cilja i svrhovitosti. Ustvari rade konkretnu štetu svojim neuronima u mozgu. Negativne emocije i raspoloženja koče naš mozak da normalno sagledava okolnosti oko nas i da nam pruži konstruktivno rješenje. I ne samo da blokiramo rad mozga, mi ga uništavamo. Odnosno, negativnim emocijama činimo toksičnim i naše tijelo, a znamo da je jako puno psihosomatskih oboljenja uvjetovano upravo negativnim raspoloženjem, te stresom koji ga rađa. Stoga su negativna energija, zlovolja, namrgođenost i loša vibra posljednje što vam treba kao „poguranac“ na putu prema prevladavanju izazovnih vremena – poručuje futurologinja poduzetništva Sanela Dropulić.

Stručnjaci za istraživanje depresije u Europskoj Uniji iznijeli su podatke po kojima su građani Hrvatske među najpesimističnijim narodima velike EU obitelji u subjektivnom poimanju socijalne slike u kojoj žive. To znači da imamo puno više i živimo puno bolje nego što to sami percipiramo.  „Ubijamo“ se, dakle, crnim mislima iako je okolina u kojoj živimo znatno bolja od našeg najcrnjeg scenarija. Ništa bolje nije ni u našem susjedstvu. Jednako su „grintavi“ i Slovenci, i Bosanci, i Srbi… jer nam je očito gen „grintavosti“ duboko ukorijenjen u južnoeuropskom karakteru.