Svi politički redikuli imaju samo jednu metu. Zašto baš njega?

Redikula je u politici uvijek bilo i bit će. I to na svim dužnostima, od lokalnih čelnika, gradonačelnika do saborskih zastupnika i predsjednika države. Uvijek je to neka vrsta prosvjeda birača umornih od ozbiljnih politika, ali i razočarenja u političare svih vrsta i boja. Najčešće su takvi likovi zabavni, dobroćudni tupani nesposobni za ozbiljne rasprave, često i duhoviti na račun protivnika, ali nerijetko i sebe samih. Dugo bi trajalo nabrajanje najvećih saborskih bisera i performansa kao i kerumovsko-bandićevskih provala i nekompetentnosti. Sjećamo se i mesićevskih nebuloza s Pantovčaka koji su tako zabavljali narod da je izabran još jednom. Građani su simpatizirali redikule i birat će ih i dalje ako će iz zabavljati bez da rade štetu. Problem s takvim likovima nastaje kad redikul pomisli da je ozbiljan političar, uhvati se svojih ovlasti pa krene u ozbiljne rasprave i bitke. Kad si postavi visoke zadatke i ciljeve, a što je oporbi važnije od rušenja vladajućih i zauzimanja trona. Trenutačne su redikulske zvijezde na Pantovčaku i u saborskom tzv. antikoruptivnom odboru. Legitimno izabrani predsjednik s karakterom šamara sve u dilj, vrijeđa, napada, prijeti uglavnom praznom puškom, igra se rata, svadi se i nas sve skupa sa saveznicima, ulizuje tiranima… Glavni oponent i meta mu je Plenković. Ovaj drugi, saborski drug, nakon što je preživio smak svijeta u Alpama, svakoga se dana budi i zaspi samo s jednom idejom – srušiti Plenkovića na bilo koji način, makar mu za to trebali i lopine koji keš skrivaju po garažama svojih drugova s kojima banči u zatvorenim klubovima. Izdaja nacionalnih interesa, veleizdaja, viče neprekidno tražeći barem neku indiciju, kad već ne može dokaz, koja bi mogla poljuljati autoritet i vlast postojeće garniture. Zašto je meta uvijek Plenković? Što je to kao najdugovječniji hrvatski premijer učinio ili propustio učiniti da je u ovo turbulentno krizno vrijeme za Europu i cijeli svijet baš on prepreka dijelu oporbenih lidera? Kakva bi to Hrvatska trebala biti zemlja da je vode Milanović i Grmoja? Medijski prostor zagađen je svakodnevnim provalama neostvarenih lidera, pljuvanjem po svemu što se radi za preživljavanje ljudi i gospodarstva pred nikad neizvjesniju zimu, a bez nuđenja drukčije vizije od za državu teških mjera koje su donijete i koje jamče preživljavanje. I opet, zašto je meta baš Plenković, zašto ne valja proeuropska politika zemlje koja izdašnim povlačenjem novca iz EU fondova hvata priključak s razvijenim zapadom? Bi li nam bilo bolje da smo na ruskim rubljima i krvavoj nafti i plinu u pola cijene? A možda ti “redikuli” uopće to nisu, već ozbiljna ekipa koja vodi i uvodi neke druge igrače i politike na redikulski način?