Što je to tako fatalno u službenim vozačima da zbog njih toliko često padaju glave?

Slučaj Škoda zbog kojeg je ravnateljica Uskoka Vanja Marušić morala podnijeti ostavku iz osobnih razloga pokazao je da su službeni vozači slaba točka s obje strane zakona.

Vozač koji je slupao službenu Škodu Superb vlastitom krivnjom i prouzročio štetu od vrtoglavih stotinu tisuća kuna koštao je tužiteljicu Marušić ugleda i funkcije, a problem nije samo u tomu što skupocjeno vozilo nije imalo kasko osiguranje, nego što se pokrenut čitav jedan sustav da se vozača oslobodi onoga što ga je po zakonu pripadalo, od gubitka vozačke dozvole do naknade štete.

No, u ovoj ironiji sudbine treba reći i da negativci sada imaju jednu od rijetkih prilika likovati, ako ne i suosjećati sa sada već bivšom tužiteljicom.

Naime, upravo su vozači prva instanca, meki trbuh u koji udaraju državni odvjetnici, uskočki ili neuskočki. Svi kriminalci (ili oni koji će to tek postati), pogotovo ako dolaze iz svijeta politike, sve svoje najdublje tajne i najprljavije poslove kao da obavezno prepuštaju osobi u čija leđa gledaju kada jure na važne sastanke.

Vozač Blaž Curić jedna je od najvažnijih spona u Aferi SMS, a upravo ga je Uskok optužio da je dojavljivao o istragama u tijeku i budućim optuženicima savjetovao da unište dokaze, obrišu kompjutere i slično. Postoje i poduzetni vozači kao što je to bio Zdravko Krajina, vozač pokojnog zagrebačkog gradonačelnika koji je svojedobno dobio u najam čak 318 štandova i 54 kućice na Trgu bana Jelačića.

Službeni vozači očito su puno više od upravljača kotačima, oni su poslovni partneri i savjetnici, rame za plakanje i najbolji prijatelji osobama koje puno rade i još više putuju. Nakon nekog vremena kao da se zaboravi gdje prestaje vožena osoba, a gdje počinje vozač i obratno.

Vanja Marušić pokazala nam je osoba od krvi i mesa i da je između države kao zajednice i vozača kao žive osobe odabrala potonje. Spasila je pojedinca žrtvujući sebe. Ok, smanjimo romantiku – spasila ga je samo privremeno, sad će mu se ta pošteda vjerojatno vratiti s kamatama, a njena je karijera, čini se, završila. Ali, u tomu i jest fatalnost službenog vozača, to što je jedna osoba koji bi po naravi trebala biti kamena srca i oštra uma upravo zbog držača volana počne odlučivati srcem. I, da se razumijemo, to nema veze sa spolom.

Stoga, tko god bude sljedeći ravnatelj Uskoka, potrebno je napraviti sljedeće. Staklenu neprozirnu ogradu između prednjeg i zadnjeg reda sjedala. Nije to veliko ulaganje, a učinci bi mogli biti iznad najoptimističnijeg očekivanja.