Antonija Mlikota: Ljudi su sretni i još uvijek jako emotivni jer je netko ispričao njihovu priču o životu u poslijeratnom Zadru

Na sinoćnjem predstavljanju znanstvenika “Srijedom u sridu” gostovala je izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota, povjesničarka umjetnosti i autorica nagrađivane knjige „Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu“. Tijekom razgovora, koji je moderirala voditeljica Kabineta rektora Ivana Zrilić, Mlikota je podijelila svoj put od školovanja u rodnom Metkoviću do studija u Zadru, odlaska s HRT-a i odabira znanstvene karijere, kao i razloga zašto je poslijeratna obnova Zadra postala njezin predmet proučavanja.

“Odrasla sam u Metkoviću, malom gradu s puno uspješnih ljudi, nogometaša, rukometaša, misica, ali i stručnjaka. Uvijek se govorilo da nema institucije u Europi u kojoj nema nekoga povezanog s Metkovićem. Puno se ulagalo u obrazovanje, imali smo izvrsnu školu, u ono vrijeme informatičku učionicu s Apple računalima, odjel za kemiju, slušalice na satovima jezika… Moja prva želja bila je studij biologije, čak sam u srednjoj školi napravila projekt o utjecaju pesticida na ljudsko zdravlje. Na kraju sam odustala od prijemnog ispita koji je bio u Zagrebu, u Splitu su na povijesti umjetnosti tražili crtanje, što nije moja jača strana i tako sam upisala studij povijesti umjetnosti i sociologije u Zadru,” rekla je Mlikota.

U Zadru je brzo stekla prijatelje, započela karijeru u novinarstvu te dobila posao na HRT-u. No, ponuda profesora Vinka Srhoja da postane asistentica preusmjerila je njezin profesionalni put.

“Puno je sličnosti u ta dva posla, koje su mi kasnije pomogle, a najveća razlika intelektualna sloboda koju mi je ovaj odabir donio. Planirala sam na doktoratu raditi video umjetnost, ali kako je to bilo u začecima i bilo je dosta tehničkih problema oko prikupljanja građe, odlučila sam se za poslijeratnu obnovu Zadra. I profesor Ivo Petricioli složio se kako je to dobra tema za doktorat pa se rodilo sve ovo o čemu danas pričamo,” dodala je Mlikota.

Najveći izazov u pisanju knjige, za koju je dobila brojne nagrade, bio je rad u pandemiji.

“Bez izravnog kontakta u radu na knjizi s preko 1.300 ilustracija često je trebalo raditi popravke, ali na kraju se trud isplatio. Knjiga je izazvala puno emocija, prilazili su mi ljudi, tražili da popijemo kavu, govorili mi da su prepoznali sebe ili svoje bližnje na fotografijama za koje nisu znali da postoje. Sretni su što je netko ispričao njihovu priču o životu u poslijeratnom Zadru, neki su se i rasplakali,” ispričala je Mlikota.

Duhovit osvrt na knjigu dao je Mario Padelin, koji je komentirao kako je knjiga “preteška za čitanje i kako njom možeš svladati razbojnika ako te napadne”. Mlikota je također naglasila važnost pomoći profesora Pavuše Vežića, kao i podršku djelatnika Državnog arhiva u Zadru i Znanstvene knjižnice, bez kojih ne bi mogla ostvariti svoj rad.

“Oni nam znanstvenicima daju mir i omogućuju posvećenost radu,” zaključila je Mlikota.

FOTO: Sveučilište u Zadru