Bastion i bivša crkva sv. Nikole u Zadru: Izložba povodom sedme godišnjice upisa na Listu svjetske baštine
desk
6. srpnja 2024.
Povodom obilježavanja sedme godišnjice od upisa serijskog dobra “Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 16. do 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar” na Listu svjetske baštine, Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru i Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru organiziraju izložbu pod nazivom „Bastion i bivša crkva sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava“. Ova izložba je dio bogatog programa “Zagrli Zadar”, koji je Grad Zadar pripremio za ovu posebnu prigodu.
Autori izložbe, Tomislav Blažević iz Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru i Luka Bratović iz Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju, zajedno s tehničkom podrškom koju pružaju Brajen Dragičević, David Lonić i Marijo Dunat, pripremili su jedinstven prikaz povijesti i sadašnjosti bastiona i bivše crkve sv. Nikole. Otvorenje izložbe održat će se u utorak, 9. srpnja 2024., u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
Izložba će posjetiteljima pružiti uvid u prostor bastiona i bivše crkve sv. Nikole kroz različite medije, uključujući litografije, fotografije, razglednice, planove, karte, vedute, rukopise, foto albume, knjige, znanstvene radove, časopise, plakate i memorabilije. Izlošci će prikazati kako je ovaj prostor izgledao u prošlosti i kako izgleda danas, ističući njegov značaj unutar zadarskog fortifikacijskog sustava.
Bastion sv. Nikole, smješten na sjeverozapadnom kraju zadarskog poluotoka, nastao je zbog turske ugroze. Stari srednjovjekovni zidovi Zadra obnovljeni su i uređeni u skladu s modernim načinima gradnje, što je uključivalo niz utvrda, bastiona i kortina. Bastion sv. Nikole, jedan od najzapadnijih, imao je značajnu stratešku ulogu.
Prostor samostana sv. Nikole preuzele su mletačke vlasti za vojne svrhe, a nakon propasti Mletačke Republike 1798. godine, samostan je zatvoren i prenamijenjen u vojnu bolnicu. Tijekom vremena, kompleks je mijenjao funkcije i vlasnike, služeći u različite svrhe – crkvene, vojne, zdravstvene, upravne i kulturne.
Tijekom prve i druge austrijske uprave, kao i francuske vlasti, prostor je služio vojnim potrebama. U Prvom svjetskom ratu, kompleks je preuređen u Bolnicu Crvenog križa. Dolaskom talijanske vlasti, prostor je nastavio služiti kao vojna bolnica i vojarna, dok je Palača vojnog komandanta postala Palača guvernera.
Nakon Drugog svjetskog rata, prostor je služio kao skladište umjetnina, sjedište Državnog arhiva i Dom Jugoslavenske narodne armije. Danas, detaljnom obnovom bivše crkve sv. Nikole, ovaj kompleks postao je Edukativno-prezentacijski centar za podvodnu arheologiju u sklopu Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju.
