
Prof. dr. sc. Lidija Arambašić: „Tugovanje je prirodan proces, ali bez podrške ostavlja teške posljedice“
U Gradskoj knjižnici Zadar održano je predavanje prof. dr. sc. Lidije Arambašić pod nazivom „GUBICI, TUGOVANJE, PODRŠKA: što pomaže, a što ne pomaže kao podrška nakon gubitka?“
Predavanje je okupilo više od 50 stručnjaka iz različitih područja – socijalne radnike, psihologe, rehabilitatore, pravnike i druge – zainteresirane za temu gubitaka i podrške osobama u procesu tugovanja.
Cilj predavanja bio je upoznati stručnu javnost s različitim vrstama gubitaka te prirodom i tijekom tugovanja. Kroz niz konkretnih primjera iz profesionalnog i osobnog iskustva, prof. dr. sc. Arambašić je sudionicima ponudila praktične savjete o tome kako djelotvornije pružati podršku tugujućim osobama.
„Na svijetu ne postoji čovjek koji nije nešto ili nekoga izgubio. Po tome smo svi jednaki. No razlikujemo se po broju i vrsti gubitaka koje smo doživjeli, po načinu na koji se s njima nosimo, i po posljedicama koje na nas ostavljaju,“ istaknula je Arambašić, dodavši da je „tugovanje prirodan proces – ali je podrška tijekom tog procesa ključna.“
Posebno je upozorila na razliku između predvidivih gubitaka, koji su dio normalnog razvoja i odrastanja, i onih iznenadnih, traumatskih, koji se ne događaju svakome, ali ostavljaju dublje i trajnije posljedice.
„Reakcije na gubitke su raznolike i često intenzivne. Potrebni su vrijeme, strpljenje i razumijevanje kako bi se posljedice ublažile“, naglasila je profesorica.
Upozorila je i na česte pogreške koje okolina, iako u najboljoj namjeri, čini kada pokušava pružiti podršku:
„Ponekad riječi koje govorimo tugujućima ne pomažu – čak mogu i dodatno otežati njihovo stanje. Podrška znači biti prisutan, slušati, biti strpljiv i stvarno razumjeti što drugome treba.“
Prof. dr. sc. Lidija Arambašić psihologinja je i supervizorica psihosocijalnog rada te autorica brojnih stručnih i znanstvenih publikacija. Između ostalog, urednica je i autorica knjiga „Gubitak, tugovanje i podrška“, „Psihološka prva pomoć nakon kriznih događaja“ te „Svemoć i nemoć komunikacijskog procesa“. U svom radu posebno se bavi temama stresa, traume, kriznih intervencija, komunikacije i psihološkog savjetovanja.
FOTO: Privatna arhiva

