Nasadi uveli dozvole za glazbu na sprovodima, ali pitanje je – tko će imati hrabrosti tražiti od svećenika potvrdu i izdati račun za “Pokoj vječni”?

Nakon što je gradska tvrtka Nasadi d.o.o. donijela Odluku kojom se uvodi sustav dozvola za izvođenje glazbe i pjevanja na grobljima, javnost – blago rečeno – nije ostala ravnodušna. Jer posljednji ispraćaj nije koncert, a glazba koja ga prati nije komercijalan sadržaj nego emocionalni čin dostojanstva, tradicije i duhovnosti.

Sporna Odluka, donesena 16. lipnja, već je na snazi, a predviđa da svaki izvođač glazbe – bilo da svira trubu, pjeva “Tiho teče rijeka”, ili pušta instrumental s razglasa – mora imati odobrenje Nasada, koje se izdaje na godinu dana uz simboličnu, ali vrlo upitnu naknadu od 4,86 eura (bez PDV-a).

No ono što izaziva ogorčenje je što se nigdje ne izuzimaju svećenici, crkveni zborovi, vojne počasne postrojbe, orguljaši ili bilo tko uključen u tradicionalne i vjerske ispraćaje pokojnika.

Nasadi: Odluka je donesena zbog ZAMP-a, a ne da bi se zadiralo u pogrebnu tradiciju

U svom odgovoru na novinarski upit, Nasadi pojašnjavaju da je odluka donesena na temelju zahtjeva HDS ZAMP-a, koji je od upravitelja groblja u Hrvatskoj zatražio podatke o izvođenju glazbe na pogrebima. ZAMP, kako navode, ima zakonsko pravo tražiti naknade za javno priopćavanje glazbenih djela – a pogreb, ma koliko to nekome zvučalo hladno, po toj logici, spada u tu kategoriju.

“Navedenom Odlukom zadovoljili smo zakonske odredbe o izvođenju glazbe i pjevanja na javnim površinama, a minimalno smo utjecali na odluke korisnika o izboru izvođača po svojoj volji”, navode iz Nasada.

Tvrde kako nisu ograničili izbor izvođača, za razliku od drugih gradova u kojima se birati može isključivo među “ugovorenima”. U Zadru, kažu, građani i dalje mogu angažirati koga žele – ali taj izvođač mora imati dozvolu, kako bi Nasadi vodili evidenciju za potrebe ZAMP-a i isplate autorima.

Svećenici i vojska u pravnoj sivoj zoni

Nasadi dodaju da je izvođenje glazbe od strane Hrvatske vojske regulirano posebnim sporazumom sa ZAMP-om, dok vjerske organizacije same prijavljuju i plaćaju crkvenu glazbu na javnim površinama. Ali – gdje točno počinje “vjerska organizacija”? I je li svećenik koji pjeva na grobu pod kišobranom ZAMP-ove definicije “izvođača”?

To nigdje nije jasno rečeno, a zabrinutost raste. Jer bez jasnog izuzeća u Odluci, svećenik koji pjeva “Pokoj vječni” mogao bi se naći u situaciji da ga se pita za dozvolu – ili, kako ogorčeno komentiraju građani, da mu se traži račun kao da nastupa na Adventu.

Pravni stručnjaci već upozoravaju da bi, ako netko odbije platiti, a Nasadi ga pokušaju sankcionirati, moglo doći do pravnog presedana koji bi promijenio odnos prema pogrebnoj kulturi u cijeloj zemlji.

Pozivi na žurno pojašnjenje i dopunu odluke

Sve je više glasova – i s civilne i s crkvene strane – koji pozivaju Nasade da žurno izdaju dodatno tumačenje ili dopunu, kojom bi se jasno izuzeli:

– svećenici i liturgijsko pjevanje,
– crkveni zborovi i orguljaši,
– trubači i počasne vojne postrojbe,
– svi drugi protokolarni i duhovni oblici glazbenog izražavanja.

Jer dok se iz Nasada pozivaju na zakon i praksu drugih groblja, obitelji u žalosti ne bi smjele biti dovedene u situaciju da razmišljaju tko ima dozvolu, a tko ne – dok pokapaju najmilije.

U međuvremenu, Odluka ostaje na snazi, a prema njoj, građani imaju pravo uložiti prigovor Nadzornom odboru Nasada u roku od 15 dana od primitka odluke.

Dok svi čekaju dodatno pojašnjenje, pitanje lebdi nad kapelama i križevima, tiho i neumoljivo:

Tko će imati hrabrosti svećeniku tražiti dozvolu za “Pokoj vječni”?

FOTO: Pixabay