‘Godinama smo u strahu za vlastite živote šutjeli o ubojstvu moga oca koji je, sa stotinama drugih, skončao u Lugu…’

Ivan Majdančić jedan je stotina nedužnih građana koji su stradali na bjelovarskom području neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Njegova obitelj među rijetkima je koje su o pogubljenju svojih najmilijih uspjele pronaći pisani trag. Ivanov sin Zvonimir, javnosti poznatiji kao generalni direktor Podravke od 1990. do 1997. godine, tek je nakon hrvatskog osamostaljenja saznao za dokument koji se desetljećima skrivao u njegovoj obitelji. Papir koji je njegova majka primila uoči Božića 1945.

-‘Porodici Majdančić Ivana, Bjelovar, od strane ovog suda, sudski broj 23. 11.6.’45. godine presuđen Majdančić Ivan na kaznu smrti strijeljanjem, trajni gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine njegove. Presuda je izvršena 4.7.’45.’ To je pisalo na dokumentu, uz nečiji nečitki potpis. I ništa više – ispričao je Zvonimir Majdančić na snimanju filma „Tajna zloglasne šume Lug“ koji producira kuća Alfa d.o.o. i koji bi ovih dana trebao biti predstavljen javnosti. Majdančić se prisjetio i kako je te zlokobne 1945. godine, nakon pobjede partizana, njegov otac, inače željezničar na bjelovarskom kolodvoru, u strahu za vlastiti život i potaknut primjerom brojnih drugih ljudi iz Bjelovara, počeo bježati prema Sloveniji. No, tamošnji partizani su ga vratili kući, kazavši mu kako se ničega ne treba bojati ako nije učinio ništa loše.

-Mi željezničare trebamo, rekli su mu ti slovenski partizani. I čovjek se lijepo vratio, nije došao ni do Bleiburga, bio je civil u željezničarskoj uniformi. Vratio se i nastavio raditi svoj posao normalno ovdje na stanici – priča Majdančić. No, ne zadugo. Uskoro su došli po njega i odveli ga u bjelovarski zatvor. Kratko vrijeme dozvoljavali su supruzi da ga posjećuje, no nakon toga joj je zabranjen pristup u zatvor, a o Ivanu Majdančiću obitelj više ništa nije čula do spomenute obavijesti o strijeljanju. Njegov sin je kasnije pokušavao u arhivu doći do presude, još kojeg dokumenta, no nije uspio u tome. Istinu o sudbini njegova oca obitelj je skrivala godinama jer nisu željeli dodatne probleme.

-Mama mi je rekla – kad te netko pita, nemoj reći da je strijeljan, reci da je nestao u ratu. Nestao je, nema ga, ne znam gdje je – kaže Majdančić, dodajući kako su nakon očeve smrti majka, on, dvije sestre, brat te baka i djed jedva krpali kraj s krajem. Zvonimirovo djetinjstvo obilježile su selidbe i siromaštvo, sve dok se nisu skrasili u Vinkovcima, gdje je on završio srednju školu te kasnije u Osijeku fakultet. Obitelj Majdančić nikada nije doznala za što je Ivan točno osuđen, no Zvonimir smatra kako je bila riječ o najobičnijoj odmazdi novog režima koji se želio riješiti svih nepodobnih. Iako ni za to nema opipljiv dokaz, vjeruje kako je njegov otac najvjerojatnije sahranjen u masovnoj grobnici u Lugu, šumi na kraju Bjelovara. Zajedno s ostacima brojnih drugih nedužnih žrtava jugoslavenskog režima. Sudbine jednog dijela njih oživjet će upravo u filmu „Tajna zloglasne šume Lug“. U filmu su o svojim saznanjima o zločinima koji su se događali na bjelovarskom području u osvit nove Jugoslavije prvi put progovorili brojni svjedoci i članovi obitelji ubijenih. Premijera filma najavljena je za ovaj mjesec.