
Vesele se svakom zajedničkom druženju, a u pandemiji pate zbog nedostatka dodira
BJELOVAR – Udruga Osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar osnovana je 1997. godine i bez prestanka radi do danas pružajući svojim članovima različite socijalne usluge. Tijekom našeg posjeta zatekli smo članove u crtanju i pjesmi što za ovaj mali kolektiv nije ništa neobično, no malo je reći da smo ostali zatečeni brojnim božićnim ukrasima koje izrađuju svake godine, a koji su proizvod velike ljubavi i druženja članova. Jedna od članica Udruge s kojom smo imali prilike popričati je Sanja Bohaček koja je u udruzi već 16 godina.
– Tu mi je lijepo, volim dolaziti i redovito dolazim, osim kad sam bolesna. Pomažem tu koliko mogu, zadovoljna sam i imam tu puno prijatelja. Sviđaju mi se kreativne radionice, ali nisam baš za crtanje – kaže, no dodaje kako voli izrađivati nakit, pjevati, plesati i pomagati u kuhinji. Udruga joj puno znači pa joj je pandemija teško pala i nedostajale su joj zajedničke šetnje i druženja uz kavu. Nešto duže od Sanje u Udruzi je Marko Šepak koji se nije osvrtao na ono negativno, već nam je rekao što članovi rade kad su zajedno.


– Na nacionalnom gastro natjecanju za osobe s invaliditetom Amorova žlica došli smo do polufinala. Iako nismo ušli u finale osjećamo se kao pobjednici jer smo stvarno dali sve od sebe i pokazali da mi to možemo – ističe tajnik Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar Mario Blaha te otkriva koliko članova broje.

– Kao što su i naši članovi rekli, meni su oni kao druga obitelj i tu mi je super, s njima radimo, družimo se, živimo, plačemo, zaljubljujemo se, rješavamo sve moguće probleme i baš uživamo – priča Blaha koji je ujedno i voditelj svih aktivnosti i projekata. Što se aktivnosti tiče, u Udruzi se svakodnevno provode različite kreativne radionice, a često i one kulinarske.
– Organiziramo i svoja mala natjecanja, a sve što radimo dio je pripreme za eventualni budući samostalni život naših članova, da oni sami mogu brinuti o sebi, pripremiti neka jela, ali i deserte – kaže. Iako im je prostor u kojem su trenutno smješteni pretijesan, Blaha s osmijehom na licu ističe – gdje djeca nisu bijesna, ni kuća nije tijesna! Ipak, o novom prostoru itekako se razmišlja i za njega se skuplja novac.


Predsjednica Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Sanja Đurić rekla nam je kako svaka udruga u Hrvatskoj ima određenih problema.

– Osobe s Downovim sindromom vrlo su osjetljive, nježne i podložne raznim bolestima. Osobe s autizmom također su sklone bolestima. Osim toga, kod mnogih se već u 40-ima javljaju razni zdravstveni problemi. Za to nemamo rješenja na nivou cijele države, oni se tada mogu samo poslati u dom za osobe s intelektualnim teškoćama, no tad se odvajaju od obitelji – govori. U posljednje dvije godine prepreku im je stvorila i pandemija.
– Njih je korona strašno pogodila, oni svi vole dodire i zagrljaje, a sad se najednom ne smiju ni rukovati. To oni ne shvaćaju i to se puno više odrazilo na njihovo psihičko stanje nego sama korona. U udruzi koronu nismo imali, neki naši članovi su imali, ali igrom slučaja baš u to vrijeme nisu dolazili. Jako pazimo i postupamo po naputcima ministarstva, pa u udrugu ne mogu doći osobe koje ili nisu upravo testirane ili nisu cijepljene – ističe te dodaje kako je ove godine ipak bilo nešto lakše nego lani.

– Pozivamo sve koji su cijepljeni da dođu do nas, pogledaju naše radove i upoznaju se s nama. Svaka donacija nam je dobrodošla, ne morate ni donirati, dođite, upoznajte nas, i vaš posjet je nama donacija od srca – zaključuje Blaha.

