Napokon imamo više rođenih, no demografi ni sada nisu optimistični, pojasnili su razloge

Nakon niza godina kontinuiranog pada broja živorođenih, Hrvatska je prošle godine zabilježila blagi porast nataliteta. Iako je riječ o pozitivnom pomaku, demografi upozoravaju da on zasad ne znači promjenu dugoročno nepovoljnih demografskih trendova, već tek moguće usporavanje negativnog smjera.

Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2025. godini rođeno je 32 385 djece, što je 527 više nego godinu ranije, kada je zabilježeno 31 858 živorođenih. Time je prekinut višegodišnji silazni trend koji je 2024. dosegnuo najnižu razinu u posljednjem desetljeću.

U Ministarstvu demografije i useljeništva ovaj porast tumače kao rezultat provedenih mjera, odnosno povećanog korištenja roditeljskih i očinskih dopusta, potaknuto izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te većim financijskim naknadama.

Međutim, stručnjaci upozoravaju na oprez u tumačenju podataka. Demograf Ivo Turk s Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar naglašava da Hrvatska još od početka 1990-ih bilježi kontinuirani prirodni pad stanovništva.

– Ovo nije preokret, već eventualno smanjenje intenziteta negativnog trenda. Jedna godina s nešto boljim rezultatom ne može poništiti dugotrajne nepovoljne procese, istaknuo je Turk.

Slično mišljenje dijeli i demograf Ivan Čipin s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Prema njegovim riječima, godišnje oscilacije od nekoliko stotina rođenja nisu neuobičajene za populaciju veličine Hrvatske.

– Riječ je o promjeni od jedan do dva posto, što se može objasniti i uobičajenim kolebanjima, bez stvarne promjene dugoročnog trenda, navodi. Iako porast od oko 500 rođenih smatra ohrabrujućim, naglašava da ga zasad ne treba tumačiti kao demografsku prekretnicu.

Mjesečni podaci dodatno potvrđuju stabilan sezonalni obrazac. U 2025. godini najviše djece rođeno je u rujnu, dok je veljača bila mjesec s najmanjim brojem živorođenih. Ipak, za razliku od prethodne godine, ponovno je zabilježen mjesec s više od tri tisuće rođenih, što se također navodi kao jedan od pozitivnih signala.

Dio porasta mogao bi se objasniti i tzv. tempo-učinkom, odnosno realizacijom ranije odgođenih odluka o roditeljstvu. U razdobljima nesigurnosti parovi često odgađaju rađanje, a kada se okolnosti stabiliziraju, dio tih rođenja se naknadno ostvari, bez nužnog povećanja ukupnog broja djece po ženi.

Govoreći o demografskim politikama, oba demografa slažu se da se njihov stvarni učinak može procjenjivati tek kroz dulje vremensko razdoblje. Financijski poticaji mogu olakšati odluku o rađanju, no dugoročno su ključne stabilne mjere poput dostupnih vrtića, sigurnosti zaposlenja i boljeg usklađivanja obiteljskog i poslovnog života.

U tom kontekstu, projekcije Eurostata ostaju zabrinjavajuće. Do sredine stoljeća broj rođenih u Hrvatskoj mogao bi pasti na oko 25 tisuća godišnje, dok bi broj umrlih ostao dvostruko veći. Zbog toga demografi zaključuju da je realnije govoriti o ublažavanju demografskog pada nego o povratku na razine nataliteta iz prošlih desetljeća.

IZVOR: HINA