Jedan nastavlja djedov posao, drugi je krenuo od nule, a obojica grade uspješnu vinarsku priču

Na posljednjoj konferenciji Cro Vin čuo se podatak kako svaka treća boca vina u trgovinama u Hrvatskoj dolazi iz uvoza dok površine pod vinogradima u Hrvatskoj istovremeno padaju. No, s dva kraja Bjelovarsko-bilogorske županije dolaze primjeri mladih vinara koji se i u budućnosti vide među trsovima i u podrumima. Za Petra Rohlika vinogradarstvo je obiteljska tradicija, njegov djed Viktor je prije pola stoljeća zasadio lozu u Daruvarskim Vinogradima, otac Davor je nastavio, pa su Petru svi vinogradarski poslovi dobro znani.

-Svaki dan nakon posla se skoro išlo u vinograd oduvijek, tako da to je ostalo od malih nogu – priča Rohlik.

Tako je i sada. Petar i supruga Mia žive u Zagrebu, ali svaki vikend su u Daruvaru u vinogradu i vinskom podrumu. Od radova mu je, kroz smijeh priznaje, najmrskija zimska rezidba koja napreduje sporo, a najdraže je ubirati plodove rada.

-Najljepše je kada imaš berbu, prešanje, pretakanje i proizvodnju vina. To je malo lakši i ljepši dio – kaže.

 

Kako je njegov otac Davor proširio vinograd, tako ga je i Petar povećao, danas je ondje pretežno graševina na koju su posebno ponosni, ali tu su i uz ostalo i zweigelt, crni pinot, traminac, a godišnja proizvodnja je do 15 tisuća litara.

Prvi vinski koraci

Za razliku od Rohlika, Marin Grgić, mladi bjelovarski vinar prije četiri godine se prvi u svojoj obitelji bacio u vinogradarsko-vinarske vode.

-Kako sam bio vinoljubac tako sam pretvorio strast u izazov, a to je da posadim svoj vinograd i počnem se baviti proizvodnjom vina – opisuje motivaciju taj mladi vinar.

 

U vinogradu u Šandrovcu uz ostalo ima graševinu, rajnski rizling, chardonnay, muškat žuti, traminac i proizvodnju od 15 tisuća. Dio vinograda posjeduje, planira kupiti još zemlje i zasaditi novi nasad, ali i otkupiti vinograde koje sada unajmljuje.

-Vidim da je u tome lijepa priča, radna terapija. Lijepa je to priča za moju cijelu obitelj, malu dječicu koja su gotovo 90 posto vremena u vinogradu sa mnom bilo da samo odemo tamo, bilo da se kosi trava ili reže loza, pa oni pomažu tako da stvaraju određenu naviku, a ujedno je to druženje uz obitelj – kaže Grgić koji inače kao prvostupnik sestrinstva radi u bjelovarskoj bolnici.

Kao mladom proizvođaču koji nije rastao uz lozu morao je sve naučiti sam.

-Najveći izazov mi je definitivno bilo neznanje. Financijski se nismo bojali zakoračiti u taj svijet jer imamo sigurnost s druge strane jer radimo u struci, ali najveći izazov je i danas neznanje koliko god mi bili uspješni – priznaje.

Potreba za konstantnim učenjem i siguran plasman

Znanje stječe uz savjete enologa jer svjestan da mora slušati struku. I Rohlik kaže kako još uvijek uči. Obojica ističu kako je proizvodnja vina zahtjevan proces koji zahtjeva pomno planiranje i pravovremeno reagiranje u vinogradu i studiozan rad u podrumu i to od osiguravanja strogo kontroliranih uvjeta fermentacije, preko analiza, pa do vođenja računa o tome u kojim uvjetima drže bačve.

-Puno puta dođem u neke podrume u kojima jednostavno higijena nije na prvom mjestu, a to nije dobro za proizvod jer vino je živo biće – ističe.

Živo biće kod kojeg treba paziti na svaki korak. No, trud se isplati jer kvalitetno vino nađe put do kupca. Grgić ga prodaje na kućnom pragu i na manifestacijama koje su, ističe, sjajna odskočna daska.

-Uvijek na manifestacijama nađemo nekoga kome se vino svidi tako da sam pronašao već nekoliko restorana, odnosno oni su mene pronašli kroz kušnju – priča Grgić.

 

Istim se pohvaliti može i Rohlik.

-Većinom plasiramo na more u restorane i to većinom poznanstvima dolazimo do toga ili kada se upoznamo s nekim u restoranu damo vino na probu – kaže Rohlik.

S nedavno održanog natjecanja Kvarner Wine International Trophy vratili su se s dva zlata: za graševinu i couvee – kupaž cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca. Želja im je i dalje razvijati kvalitetu, prije svega graševine, ali i dići ostale sorte.

-Imamo konstantu s graševinom, a s ostalima ćemo sada probavati jer svaka sorta zahtjeva drugačije uvjete – kaže mladi daruvarski vinar.

 

U planu je i razvijanje vizualnog identiteta, ali i uređenje kušaonice. Kušaonicu želi urediti i Grgić koji uskoro kreće i na tečaj za somelijera, a želi se okušati i na najzahtjevnijoj pozornici.

-Meni je želja ove godine se plasirati na Decanter, bio bih zadovoljan samo da se plasiram, da mi nije vino odbačeno, a kamoli da bude bronca, srebro ili daj Bože zlato – otkriva planove bjelovarski vinar.

Obojici mladih vinara kvaliteta je na prvom mjestu jer i kultura pijenja se kod nas mijenja i to nabolje.

-Ima kulture pijenja vina, mislim da ne vrijedi više ono da će se kupiti najjeftinije što ima već da ipak gledaju ljudi, barem ako žele da im bude dobro i da im i sutra bude dobro – kroz smijeh kaže Rohlik.

Hrvatima je vinsko piće broj jedan i dalje gemišt, no ni gemišt više nije što je nekada bio.

-Gemišt je svugdje rasprostranjen, ali ono što sam vidio kroz dolazak kupaca u podrum i ti ‘gemištarci’ da ih tako nazovem su postali izbirljivi u gemištu. Neće više kako je nekada bilo popiti bilo što jer je dobro za gemišt nego traže ili manje kiseline ili veću strukturu tijela – ističe Grgić.

 

No, sve smo hrabriji, kaže Grgić, pa se sve više ljudi odluči kušati različita vina pri čemu se i pravila o vinima koje preferiraju žene i muškarci pomiču. Publici koja postaje zahtjevnija i želi kušati nešto kvalitetno ovi mladi vinari definitivno imaju što ponuditi.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija