
Njegove tinkture i kreme planu u trenu, a životna priča ostavlja bez riječi: Počeo je sa šest godina, danas izvozi u Ameriku
U malom moslavačkom mjestu Kloštar Ivaniću živi veliki poznavatelj biljnog bogatstva Antun Francetić koji u ekološkoj proizvodnji uzgaja ljekovito, začinsko aromatično bilje i to 72 vrste od kojih su majčina dušica, neven, smilje i čičak tek neke i ne samo da uzgaja već i prerađuje ili kako to voli reći rade sve od A do Ž.
-Od sadnje, presadnica, okopavanja, plijevljenja, berbe, sušenja do prerade jer od toga radimo proizvode – navodi Francetić.
Konkretno, rade 28 različitih proizvoda, čajeva, začina, masti i tinktura.
-Najviše prodamo tinkture slatki pelin, medvjeđi luk, te čajeve, kremu od gaveza i mast od nevena. To ide u gotovo neograničenim količinama – ističe.
Radio bi i više nego što radi sada kada bi bilo radnika.
-Ove godine smo nažalost odlučili smanjiti zbog radne snage. To je katastrofalno, radne snage nema. Ja se volim našaliti da nekoga i sto eura platiš po satu da ne bi mogao nikoga naći. Radili smo jako puno, a sada smo smanjili na nekoliko hektara jer nažalost nemamo s kime raditi – opisuje stanje taj iskusni proizvođač.
No, za gospodina Antuna alternative nema, s bogatim biljnim svijetom upoznao se kao dijete i u njega zaljubio.
-Ja sam tako odmalena naučio, moji mama i tata i mi kao obitelj nikada nismo kod kuće imali ni praznu vreću od umjetnog gnojiva ni nikakav špric. To se sve radilo i kopalo ručno, kada sam počeo brati bilje nisam ni u školu išao, imao sam šest godina i već sam prvi novac zaradio na tome – prisjeća se.
Tako je počelo i nastavilo se i odstupanja od ekologije nema.
-Dan danas mi ne špricamo ni s čim, ne koristimo umjetna gnojiva. Nema šanse, ni u ludilu, da smo ‘pijani ko deve’ mi to ne bismo radili – jasan je gospodin Antun.
Današnji izazovi
Osim što ljekovito i začinsko bilje sam uzgaja, surađuje i s kooperantima, ali ga i skuplja po Gorskom kotaru i Lici za što, ističe ima dozvolu Hrvatskih šuma, a koje su za to Bogom dane. Nije ondje teško pronaći bilje koje mu treba.
-Nije teško naći jer je sve više neobrađene zemlje, a to je u neku ruku i bogatstvo za neku državu jer se manje šprica, manje se pesticidi koriste, bolja je voda, bolji je zrak i sama priroda – ističe Francetić.
S uzgojem je već druga priča. Ni njega vrijeme ne mazi, boji se da će i ova godina biti loša, a već je imao nekoliko koje bi najradije zaboravio.
-2023. smo imali 65 tisuća eura štete na plastenicima, a lani na kulturama 45 tisuća eura štete – iznosi.
No nije ih to omelo, osigurati ne mogu, pomoć ne traže, ni potpore OPG Francetić, ističe gospodin Antun, ne prima.
-Meni ni bivša država, ni ova nikada ništa nije dala, ni prošloj, ni bivšoj, sadašnjoj državi nisam ništa ni dužan. Nikad nismo dobili ni kredita, ni poticaja, niti jednog dinara, ni jedne kune, ni jednog eura. Nama je samo bitno da mi ono što prodamo, da vi nama platite, ne treba nama ničija pomoć – poručuje Antun Francetić.
Na prodaju se ne može požaliti, njegovi su proizvodi stigli i do SAD-a i Južne Koreje, a ono što ga posebno veseli su edukacije koje drži o bilju koje uzgaja, a za kojima vlada velik interes i to mladih.
Foto: Ilustracija Canva i OPG Francetić

