Sjećate li se razmjene sličica na zidiću? Nogomet je ostao isti, ali vremena su se promijenila

Dok ovih dana traje prava pomama za sličicama Svjetskog prvenstva 2026., mnogi stariji kolekcionari ne mogu izbjeći usporedbu s vremenima kada je skupljanje sličica bilo mnogo više od popunjavanja albuma.

Bilo je to vrijeme kada se nakon škole nije išlo kući sjesti za kompjuter ili TV. Čim bi se otvorio novi paketić, kretalo je prebrojavanje duplića, a potom i potraga za društvom.

Ispred škole, na igralištu, u parku, na klupi ili omiljenom zidiću u kvartu i ulici okupljale su se male skupine djece s albumima pod rukom. Nije bilo važno je li vani sunce ili lagana kiša. Kada bi stigle nove sličice, cijelo susjedstvo znalo je gdje se održava ‘burza’.

Neki su nosili debele kuverte i kutije pune duplikata, drugi samo nekoliko pažljivo čuvanih sličica koje su željeli zamijeniti za onu jednu koja im je nedostajala. Često je važnije od same sličice bilo druženje koje je pratilo cijelu priču.

Preko ekrana

Dvadeset ili trideset godina kasnije mnogo se toga promijenilo. Danas se razmjene sve češće dogovaraju u Facebook grupama, WhatsApp razgovorima, na internetskim oglasnicima i specijaliziranim kolekcionarskim stranicama. Umjesto okupljanja na igralištu, fotografiraju se duplići i objavljuju popisi onoga što nedostaje.

Nekada se za rijetku sličicu nudilo nekoliko duplikata, a danas se za pojedine primjerke traži konkretan novac. Uz kolekcionare pojavili su se i preprodavači, a oglasi s cijenama ponekad iznenade čak i one koji godinama skupljaju sličice. Mnogi će reći da je upravo zbog toga nestalo nešto od stare čari.

Nestali su spontani susreti nakon škole, uzbuđenje kada prijatelj iz susjedne ulice donese hrpu novih duplića i sati provedeni na klupi uz rasprave o tome tko ima bolju ‘situaciju’ u albumu.

Osmijeh je ostao isti

Ipak, bez obzira na to jesu li sličice pronađene na kiosku, kupljene preko interneta ili zamijenjene u nekoj Facebook grupi, jedna se stvar nije promijenila. Onaj trenutak kada otvorite paketić i ugledate svog omiljenog igrača. Bilo da je riječ o Modriću, Messiju, Ronaldu, Yamalu, Mbappeu ili nekoj drugoj nogometnoj zvijezdi, osjećaj je gotovo identičan kao prije dvadeset ili trideset godina.

Jer sličice nikada nisu bile samo komadi papira. One su bile razlog za druženje, upoznavanje novih prijatelja, pregovaranje, smijeh i stvaranje uspomena koje mnogi i danas pamte. Možda su se mjesta razmjene promijenila. Možda su klupe i zidiće zamijenili mobiteli i društvene mreže. No uzbuđenje kada nedostajuća sličica napokon pronađe svoje mjesto u albumu ostalo je jednako snažno kao nekada.