Ne govori hrvatski, ali 61 godinu svira tamburicu: Priča Amerikanca čiji je djed iz našeg kraja

Njegov djed u Ameriku je stigao iz Ladislava, sela pokraj Bjelovara, a on danas, iako ne govori hrvatski, više od šest desetljeća svira tamburicu i pjeva na hrvatskom jeziku. Priča je to 71-godišnjeg Joea Mišira, Amerikanca hrvatskih korijena čija je ljubav prema tamburaškoj glazbi počela još kada je imao samo deset godina.

Njegovu priču javnosti je nedavno približio Matthew McGrath, 45-godišnji Amerikanac koji je posljednjih godina postao poznat po svojim objavama o Hrvatskoj. McGrath, koji je svojevremeno iz New Yorka stigao u Hrvatsku planirajući ostati svega šest mjeseci, a ostao gotovo dva desetljeća, danas na društvenim mrežama redovito donosi priče o Hrvatskoj i ljudima hrvatskog podrijetla diljem Amerike u kojoj i dalje živi.

Jedna od najzanimljivijih je upravo ona Joea Mišira. Sve je počelo sasvim slučajno, jednim oglasom u novinama.

– Imao sam deset godina kada je moj otac ugledao oglas da Hrvatski klub u Monessenu u Pennsylvaniji prima početnike koji žele učiti svirati tamburicu. Nije bilo puno pregovora i otac mi je rekao: ‘Ideš!’, prisjetio se Mišir.

Ono što je trebalo biti tek dječje upoznavanje s instrumentom pretvorilo se u ljubav koja traje nevjerojatnih 61 godinu.

– Nikad me nisu morali tjerati na vježbanje. Tamburicu sam zavolio na prvu, govori Amerikanac hrvatskih korijena.

Njegova priča posebno je zanimljiva jer, unatoč tome što ne govori hrvatski, hrvatsku glazbu nosi u sebi već desetljećima. Pjeva na hrvatskom, svira tamburicu i redovito sudjeluje na okupljanjima hrvatskih zajednica u Americi.

– Kad god naše hrvatske udruge u Americi, u mojoj blizini, organiziraju neka događanja, nastojim otići. Susrećem Hrvate, ali i ljude iz drugih država i gradova, stječem poznanstva i prijateljstva, kaže Mišir čiji je djed u Ameriku stigao kao sedmogodišnjak.

Iako je od tada prošlo mnogo desetljeća, veza s domovinom njegovih predaka nije nestala. Naprotiv, čini se da je upravo kroz glazbu postala još snažnija. Joeov otac odrastao je uz tamburaški sastav Plavi Dunav i pratio njihov rad. Sam nikada nije imao priliku naučiti svirati jer ga nitko nije uveo u taj svijet. Upravo zato je svom sinu dao priliku koju on nije imao.

– Za mene je tamburica puno više od instrumenta. Ona je dio mog života, način povezivanja s ljudima i svojevrsna poveznica s domovinom moga djeda. Nažalost, Hrvatsku sam posjetio samo jednom, davne 1984. godine. Putovao sam grupno autobusom, a tijekom vožnje ugledao tablu na kojoj je pisalo Bjelovar. Taj trenutak nikada neću zaboraviti, prisjeća se Mišir, žaleći što nije mogao istražiti djedov rodni kraj.

Putovanje je krenulo iz Zagreba, a tijekom dva tjedna grupa je obišla Karlovac, Sarajevo, dio Slavonije i Sloveniju. Bila je to svojevrsna mala turneja, na kojoj su tamburaši pratili mlađu djecu na njihovim plesnim nastupima.

– Nadam se da ću u budućnosti imati priliku posjetiti Bjelovar i Ladislav, rekao je Joe Mišir, poručivši da se pripadnost ne prenosi samo riječima, već i pjesmom, glazbom, uspomenama i pričama koje roditelji ostavljaju svojoj djeci.

FOTO: Screenshot Instagram Matthew McGrath