Nakon objave crkvenog bontona krenula rasprava: „Žalosno je da ljudi to nisu znali sami“

Nakon što je na ulazu u Katedralu sv. Terezije Avilske u Bjelovaru istaknut bonton o pravilima ponašanja u crkvi, o čemu smo pisali ovdje, među vjernicima se povela rasprava o tome jesu li takve upute potrebne i što se danas smatra primjerenim ponašanjem u crkvi.

Dio građana smatra kako pravila nisu ništa neobično, već podsjetnik na osnovnu kulturu i poštovanje prostora u koji se dolazi.

„Svakako dolaze odjeveni u crkvu. Imam prilike vidjeti kod nas u crkvi, ali i često sam po bolnicama pa vidim svašta – minice, skroz kratke hlače, što isto nije primjereno u bolnicu ići“, kaže Ankica Bubić.

Da bi svaka institucija trebala imati određena pravila ponašanja smatra i Željko Kukec.

„Za svaku instituciju i ustanovu postoje pravila ponašanja i vladanja, pa isto tako i za crkvu. Neki red se mora znati“, poručuje Kukec.

Tonka Dokuš smatra kako je ovakav naputak primjeren te da bi slična pravila trebala vrijediti u svim župama.

„Ovaj naputak je primjeren i trebala bi ga Biskupija dati svim župama. Slična pravila vrijede i za obred ukopa pokojnika, odnosno sprovod. Odijevanjem, šutnjom i ponašanjem se odaje počast i štovanje“, ističe Dokuš.

Na bonton ne gleda kao na nešto neobično ni Mario Crnković, koji ga uspoređuje s pravilima koja vrijede u drugim institucijama.

„Postoji bonton i za odlazak na sud i slične ustanove… Što je tu čudno? Ni u gruntovnicu ne možeš otići u kratkim hlačama i natikačama pa se tome nitko ne čudi“, kaže Crnković.

Sličnog je mišljenja i Slavica Bačić, koja smatra da je ovakav bonton odavno trebao biti postavljen.

„Davno je to trebalo staviti, ali je žalosno da ljudi to nisu znali i sami. A kad znaš nekoga upozoriti, ljute se. Bogu hvala da se pokreće nešto, Crkva je Hram Božji“, poručuje Bačić.

Čini se kako su upravo pravila odijevanja i ponašanja otvorila širu raspravu o tome treba li se osnovna pravila crkvenog bontona podrazumijevati ili ih je, s obzirom na današnje navike, potrebno jasno istaknuti.

Za jedne je riječ o nepotrebnom podsjećanju na ono što bi trebalo biti poznato, dok drugi smatraju da su ovakve upute dobrodošao način da se podsjeti na poštovanje prema prostoru, obredu i drugim vjernicima.