Novi Maksimir još nije gotova stvar: Nakon reakcije navijača očito će se razmatrati drugo rješenje

Pobjedničko rješenje novog Maksimira ne mora biti stadion koji će na kraju biti izgrađen.

Treba poštovati odluku međunarodnog arhitektonskog žirija, ali rezultat natječaja nije isto što i konačna odluka investitora. A investitori su Vlada RH i Grad Zagreb.

Na natječaj je pristiglo 88 radova iz više od 20 zemalja, većinu žirija činili su arhitekti, a talijanski VG13 izabran je jednoglasno.

Struka je imala svoje argumente, uklapanje u prostor, gotovo potpuno natkrivene tribine, zaštitu travnjaka, prepoznatljiv arhitektonski identitet i nižu cijenu od dijela drugih rješenja. Ali jednu važnu skupinu nitko nije pitao, navijače. A nogomet se na kraju igra upravo zbog njih.

Vlada u žiriju nije mogla jednostavno preglasati arhitekte i izabrati rad koji joj se više sviđa. To bi obesmislilo međunarodni natječaj. Ali to ne znači da kao investitor mora izgraditi upravo taj stadion.

Nakon ovako burnih reakcija izvjesno je da se ozbiljnije razmatra druga mogućnost, priznati pobjedniku rezultat natječaja i sva prava koja iz toga proizlaze, ali ne prihvatiti njegov projekt kao konačno rješenje Maksimira. Drugim riječima, poštujemo odluku arhitekata, ali imamo pravo reći da to nije stadion koji želimo graditi.

Prvi politički signali već su poslani.

Predsjednik zagrebačkog HDZ-a Ivan Matijević poručio je: „Maksimir nije betonsko groblje. Maksimir je naš dom“, kritizirajući otvorene kutove, akustiku i nepovezanost tribina.

Potom je glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić rekao da pobjednički projekt „nije konačni odabir“ te da treba respektirati reakcije građana.

Pritom nije točno da se mora ići na novi natječaj i izgubiti još dvije godine, kako tvrde oni koji žele progurati sadašnje rješenje. Postoji i druga dopuštena procedura, znatno brža, kroz konzultacije s nekoliko arhitektonskih ureda i izbor novog rješenja.

To je bit priče. Arhitekti su izabrali najbolje rješenje prema svojim kriterijima. Ali stadion nije arhitektonska skulptura. To je mjesto na kojem žive navijači, deseci tisuća njih.

Vlada ima obvezu brinuti o željama i interesima građana jer je posredno izabrana upravo od tih građana. Još veću obvezu brinuti o tim željama ima Grad. Gradska uprava izabrana je neposredno od građana, ali njih nismo spomenuli, jer oni do sada nisu poslali niti jedan signal da razmišljaju o promjeni odabranog idejnog rješenja.

Osim toga, Vlada, u kojoj većinu čini HDZ, a kojoj predsjeda Andrej Plenković, nije tek jedan od dva investitora. Sudjelovala je u rješavanju višedesetljetnih imovinsko-pravnih odnosa sa Zagrebačkom nadbiskupijom i osigurala financijski okvir bez kojeg novog Maksimira ne bi ni bilo. I ako odluči ne prihvatiti odabir arhitekata, on neće biti prihvaćen.

Zato je natječaj završen, ali odluka o tome kako će novi Maksimir doista izgledati – očito nije.

Struka je rekla svoje. Sada će morati progovoriti i investitori. A bilo bi teško zamisliti novi Maksimir bez glasa onih zbog kojih stadion prije svega postoji – navijača. Iza njihovih želja i interesa, ako je suditi prema navedenim porukama iz HDZ-a, mogla bi stati Vlada.