Dijete jede, a gladno je: Nutricionistica upozorava na problem koji roditelji često ne primijete

Kad kažemo neuhranjenost, teško je ne zamisliti dijete koje je izrazito mršavo, iscrpljeno i kojemu očito nedostaje hrane. Takva slika, međutim, nije nužno ono što se događa u hrvatskim obiteljima. Problem može izgledati potpuno drugačije, dijete može imati dovoljno hrane, unositi dovoljno kalorija, a ipak ne dobivati ono što mu je potrebno za normalan rast i razvoj.

Upravo se takav oblik malnutricije često naziva skrivenom gladi. Klasična podhranjenost kod djece u Hrvatskoj relativno je rijetka, dok puno veći problem može biti prehrana u kojoj kalorija ima dovoljno, ali nedostaje važnih vitamina, minerala i drugih nutrijenata.

-Dijete unosi dovoljno kalorija, ponekad i previše, ali zato unosi premalo željeza, vitamina D, kalcija, bjelančevina… Takvo dijete izgleda sasvim uobičajeno, a tijelu mu nedostaju svi gradivni materijali za rast potrebni za rast. Dijete unosi dovoljno energije, ali ne unosi dovoljno nutrijenata i ono je zapravo neuhranjeno – tumači nutricionistica Margita Zlatić Crnković.

To je posebno velik problem upravo u dječjoj dobi. Organizam tada ne samo da održava postojeće funkcije, već neprestano raste i razvija se. Zbog toga prehrambeni nedostaci mogu imati posljedice koje nisu vidljive samo na vagi.

-Manjak željeza slabi koncentraciju, pamćenje i raspoloženje i dijete koje djeluje nemirno ili nezainteresirano u školskoj klupi ponekad je jednostavno slabokrvno ili da ne kažem gladno. Nedovoljno bjelančevina i kalcija usporit će rast i razvoj kostiju, a oslabljen imunitet donosi češće bolesti i više izostanaka iz škole – pojašnjava nutricionistica.

Posebno je zanimljivo što se znakovi neadekvatne prehrane mogu pojaviti i kod djece koja na prvi pogled nemaju nikakav problem s prehranom. Hrana je dostupna, dijete nije nužno mršavo, no ono što jede možda ne pokriva potrebe organizma.

Veći rizik pritom mogu imati djeca koja odrastaju u financijski težim okolnostima, ali i ona iz jednoroditeljskih obitelji ili brojnih obitelji, no problem nije rezerviran samo za takve obitelji. Posebno može proći nezapaženo kod tinejdžera koji sami počinju kontrolirati prehranu, preskakati obroke ili izbacivati određene namirnice zbog nezadovoljstva vlastitim izgledom. U njihovom domu hrane može biti dovoljno, ali to ne znači da je njihova prehrana nužno kvalitetna.

-Problem neuhranjenosti, preciznije neadekvatne uhranjenosti što se tiče nutrijenata, a ne kalorija je itekako prisutan, a po mom mišljenju, ne pridajemo mu dovoljno pažnje. Prvi korak u prevenciji je uvođenje redovitog ritma obroka jer dječji organizam najbolje radi kad hrana dolazi u nekim predvidljivim razmacima – tumači nam Crnković.

Drugi korak je oslanjanje na namirnice koje ovaj kraj ima u izobilju, na hranu bogatu proteinima kao što su jaja, mlijeko, sirevi, grah, kupus, bundeva, jabuka… Riječ je o pristupačnim i nutritivno bogatim namirnicama koje su temelj dječje prehrane. No, niti to nije dovoljno.

-Treći korak je pozornost na znakove poput umora, bljedila, čestih infekcija, zastoja u rastu koje su onda glavni razlog za razgovor s pedijatrom. Četvrti korak smo mi kao zajednica, briga o dječjoj prehrani nije isključivo zadatak roditelja. Ako se kod djeteta pojave promjene koje traju, ako je često umorno, blijedo, bolesno ili zaostaje u razvoju, vrijeme je za razgovor s pedijatrom – pojašnjava sugovornica

-Ono što treba zapamtiti je da dijete ne bira što će mu se naći na tanjuru, to biramo mi odrasli, kao roditelj, učitelji, zajednica.. Stoga, kad sljedeći put vidite dijete koje ne može mirno sjediti na satu, možda pravo pitanje nije ono je li ne mirno zato jer je, kako neki kažu zločesti, ili je nemirno jer možda danas nije uopće jelo ili adekvatno jelo. Zvuči čudno, ali ima istine u tome – zaključuje nutricionistica Margita Zlatić Crnković.