Gužvu metropole zamijenili malim selom na južnim obroncima Bilogore: ‘Danas bi ponovo donijeli istu odluku’

Prije samo godinu i pol, ova mlada tročlana obitelj, odlučila je zagrebački asfalt zamijeniti mirnijim životom na selu. Predrag (35), Lea (30) i Viktor (3) tako sada žive u Maloj Peratovici, seoskom naselju udaljenom 5 kilometara od Grubišnog Polja. Odluka o preseljenju nije došla preko noći, no nisu pretjerano ni vagali.

-Iskreno ja niti u primisli nisam imala da ću ikada otići iz Zagreba. Ja sam baš prava Zagrepčanka i bilo mi je nezamislivo živjeti negdje drugdje, kamoli na selu, ali život nekad drugačije smisli-smije se Lea Berić.

Ideja o preseljenju bila je suprugova koji je u Peratovici provodio djetinjstvo i zaljubio se u seoski život.

-Na selu sam pronašao konstantnu zanimaciju i mir kakav u gradu nisam imao. Živio sam i 10 godina u Frankfurtu i jednostavno su mi se “smučili” veliki gradovi-odlučno priča Predrag.

“Pa vi niste normalni”

Svi koji ih poznaju na ovaj su način komentirali preseljenje iz grada na selo. Međutim, uvidjevši da su čvrsto odlučili i da sin Viktor tamo živi potpunu slobodu, komentari su stali.

-Zapravo su se ljudi najviše zgražali zbog mene jer sam gradsko dijete i nisu mogli pojmiti kako ću ja na selu i u prirodi. Iako mi fali moj Zagreb, roditelji i prijatelji, navikla sam na ovaj mir bez gužve i bespotrebnog stresa-kaže Lea dodajući kako supruga Predraga takvi komentari nikada nisu “dirali” i bio je uvjeren u svoj cilj.

Novi početak

S obzirom da je njihova kuća još uvijek u renovaciji, obitelj Berić stanuje u kući pored, vikendici Predragove sestrične. Ove su godine drugi put povukli sredstva od Grada u iznosu od 2500 eura što im je uvelike značilo.

-Sredstva su ubrzala radove i preseljenje, očekujemo da ćemo u novoj kući živjeti do Božića-ističe Predrag.

Reakcije mještana bile su pozitivne, svi su ih prihvatili jer Predrag je već stari znanac u selu, susjedi ga znaju iz djetinjstva. Sada se susjedima pod kožu posebno uvukao maleni Viktor tako da održavaju lijep odnos.

-U malim mjestima ovisite jedni o drugima i bitno je imati ruku pomoći-napominje Lea.

Oboje su zaposleni, a Viktor ide u vrtić, ali budući da im je sve blizu, imaju puno više vremena za sina i slobodno vrijeme nego što bi to imali preko tjedna u Zagrebu.

-Kada se zaželimo, uvijek možemo otići u Zagreb u posjet našima, nije na kraj svijeta, supruga i mali idu češće nego ja, sigurno jednom mjesečno-dodaje Predrag.

Raj za djecu

Ono što je najviše oduševilo supružnike jest kako je sin Viktor prihvatio odrastanje na selu.

-Viktor je ovdje doselio s nepune dvije godine tako da je od samog početka “kupio” vrijednosti sela. Danas obožava životinje, sve ga zanima, a najviše traktori i strojevi-sretno će Lea. Viktor ima sretno i zdravo djetinjstvo i nimalo mu nije dosadno (što bi mnogi mogli pomisliti).

-Ide u vrtić, a poslije se igra na dvorištu, socijaliziran je i voli društvo, ali voli i svoje dvorište-dodaje Predrag.

Također, Viktor je navikao i na domaću hranu pa je veliki gurman, a ima i svog psa Crnog od kojeg je nerazdvojan i to je jedna posebna veza. Nekad i s tatom voli raditi oko životinja i naravno sa strojevima.

-Život na selu za djecu je definitivno zdraviji i oslobađajući. Imam osjećaj kao da Viktor ničime nije sputan kada ga vidim kako trči po livadama. Zdrav je, nadiše se svježeg zraka pa može spavati “kao beba”-zadovoljno nam priča Lea.

Savjet neodlučnima

Svi oni koji bi željeli odseliti u prirodu, ali možda nisu hrabri, obitelj Berić poručuje da budu smjeli i odlučni. 

-Čim prije odlučimo, prije ćemo i početi prilagodbu, a proces svakako nije lagan. Treba se naoružati jakom glavom, strpljenjem i vjerom u to bolje sutra koje će svakako doći. Možda ne baš sutra, ali preksutra svakako-zaključuje Lea.