Jedan obučava ročnike, drugi je tek završio vojni rok: Otkrili su nam što mlade očekuje u vojsci, a neke detalje ne biste očekivali

Treći naraštaj ročnika koji ove godine prolaze temeljno vojno osposobljavanje završio je obuku, a nas je zanimalo što su sve prošli tijekom dva mjeseca u vojarni, koje vještine moraju svladati i kako izgleda njihova svakodnevica. O tome smo razgovarali s dvojicom Bjelovarčana koji su vojsku upoznali iz različitih perspektiva, jedan kao instruktor, a drugi kao ročnik.

Kristijan Šejić, instruktor u četvrtoj satniji Bojne za temeljno vojno osposobljavanje u Kninu, s primarnom funkcijom instruktora Središta za razvoj vođa „Marko Babić“, dosad je osobno obučio oko 240 ročnika. U njegovoj je satniji ukupno do sada obučeno nešto manje od 800 ročnika, a u ovom trećem naraštaju njih još 280.

Program temeljnog vojnog osposobljavanja obuhvaća niz teorijskih i praktičnih sadržaja. Ročnici uče osnovne vojničke navike i pravila ponašanja, ali i vještine potrebne za snalaženje u različitim situacijama.

– Uči se sve, od slaganja kreveta, urednosti i discipline do stupanja, zapovijedi i kretanja u stroju. Tu su rukovanje osobnim naoružanjem, prva pomoć, pješačka taktika, samoobrana, dronovi, obrana od nuklearnih, bioloških i kemijskih napada, topografija, pa sve do prvih iskustava letenja helikopterom, objašnjava Šejić.

Jesu li dva mjeseca dovoljna za vojnu obuku?

Program je, smatraju naši sugovornici, dobro osmišljen, no Mihael Brnjaković, Bjelovarčanin koji je temeljno vojno osposobljavanje odradio u Požegi, smatra da bi obuka trebala trajati dulje.

– Smatram da bi vojni rok trebao trajati minimalno četiri do šest mjeseci, kaže Brnjaković. Kao razlog navodi nedostatak vremena da se svi sadržaji dovoljno dobro savladaju. Na vojni se rok prijavio dobrovoljno, a isto bi preporučio i drugima.

Šejić, pak, ističe kako vojno osposobljavanje pruža priliku za stjecanje novih znanja i vještina, ali i za nastavak karijere u vojsci.

– Vojska pruža veliko iskustvo, mogućnost izgradnje karijere te stjecanja znanja i vještina koja vas mogu odvesti puno dalje nego što mislite da možete. Naravno, vojnički život nije život u uredu. Podrazumijeva i znoj, krv i suze, ali shvatite da je to u redu jer život bez truda jednostavno nije život. Riječ je o dva mjeseca iskustva za cijeli život, za koje ste i plaćeni, koje vam ulazi u radni staž i donosi prednosti pri zapošljavanju. Ono što je meni najvažnije, vojska pruža osjećaj pripadnosti i domoljublja, poručuje Šejić.

Instruktorima je najvažnije vidjeti zajedništvo

Iako početak obuke nekim ročnicima može biti izazovan, Šejić kaže da se većina brzo privikne na vojnički život. Novo okruženje, dijeljenje prostora s većim brojem ljudi i drukčiji dnevni ritam u početku mogu izazvati skepsu, no s vremenom se razvijaju zajedništvo i međusobna podrška.

– Mnogi ročnici u početku su bili skeptični. Novo im je okruženje, spavaju s više ljudi, ali ubrzo im se obuka svidi, posebno zbog kolektivnog duha, međusobne solidarnosti i pomaganja. Nama kao instruktorima najljepše je vidjeti kako se ročnici međusobno podupiru, ističe Šejić.

S time se slaže i Brnjaković, koji je posebno zadovoljan odnosom instruktora prema ročnicima. Kaže kako nitko nije imao povlašten tretman, no smatra da je u nekim situacijama trebalo biti više strogoće.

– Zadovoljan sam bio time kako su se instruktori ponašali prema nama. Nikoga nisu tretirali kao miljenika i sve je bilo onako kako treba biti. Ipak, razočarao sam se što nisu bili malo stroži prema nama. Neki su se dobrovoljno javili, a onda su sve radili preko volje pa su zbog njih ispaštali drugi, objašnjava.

Što će pamtiti nakon povratka iz vojarne?

Uz nova znanja, iskustva i poznanstva, vojni rok donosi i uspomene koje nisu nužno povezane s obukom. Brnjakoviću će, primjerice, posebno u sjećanju ostati jedna svakodnevna, ali očito ne sasvim predvidljiva vojnička obveza, pranje odjeće.

– Vojni rok najviše ću pamtiti po vešu. Imali smo određenu količinu vojnog veša koji smo predavali na pranje. Uvijek smo predavali isti veš, a svaki put nam se vratilo manje stvari, prepričava Brnjaković.

Morana Brljak

FOTO/VIDEO: Mihael Brnjaković