[FOTO] Enis Bešlagić o katu bez dozvole: „Ne mogu me zaustaviti, samo usporiti”

Nakon što je Općina Vela Luka potvrdila da je na kući poznatog glumca Enisa Bešlagića u uvali Poplat nadograđen kat bez građevinske dozvole, a slučaj prijavila Državnom inspektoratu, o svemu se za portal juginfo.hr oglasio i sam Bešlagić.

U opširnom i temperamentnom razgovoru ne osporava da je nadogradnju izveo prije ishođenja dozvole, ali tvrdi da je na takav potez bio prisiljen zbog krova koji je prokišnjavao i dugotrajnih administrativnih postupaka. Otvoreno govori o sukobu sa susjedima, betoniranju puta, nedostatku vode i kanalizacije, a ima što poručiti i Općini Vela Luka, ali i Općini Blato.

Podsjetimo, prema službenom odgovoru Općine Vela Luka, komunalni redar 2. listopada obavio je nadzor nad građevinskim radovima na Bešlagićevoj nekretnini u uvali Poplat. Utvrđena je nadogradnja drugog kata bez građevinske dozvole, a zapisnik sastavljen 8. listopada istoga je dana proslijeđen građevinskoj inspekciji Državnog inspektorata, o čemu je juginfo.hr pisao OVDJE.

Bešlagić, međutim, smatra da se oko njegove obiteljske kuće stvorila nepotrebna hajka.

„Trebao sam čekati još dvije godine, a krov mi prokišnjava”

„To vam je tako kad ste javna osoba i kad se bavite ovakvim poslom. Nisam radio ništa što nisam trebao, osim što sam krenuo u sanaciju krova. Krov mi je curio i morao sam ga skinuti. Kad sam već krenuo u sanaciju, iskoristio sam priliku da napravim ono što sam ionako planirao, da učvrstim temelje, napravim terasu i još jednu sobu. Gradim na svojoj kući, ne na tuđoj“, ispričao je Bešlagić.

Kaže da je dokumentacija u postupku te da nije želio čekati godinama dok mu krov prokišnjava. Tvrdi, kaže, da tako rade i drugi.

„Vi znate kako to ide s papirima. Trebao sam čekati još dvije godine, a krov prokišnjava. I što onda? Da čekam da mi kuća propada? Ja sam u dozvoljenim visinama i gabaritima. To je nadogradnja postojeće kuće, kuća je ucrtana i dobit ću dozvolu. Postupak je u tijeku“, uvjeren je poznati glumac.

„Nadogradnja je stala, ali ja tamo živim!”

Na pitanje o upozorenju komunalnog redara i obustavi radova, Bešlagić potvrđuje da su radovi na nadogradnji zaustavljeni, ali naglašava da na imanju i dalje mora obavljati druge poslove oko kuće.

„Nadogradnja je stala, u redu, ali ja i dalje tamo živim. Što sad, ne smijem ni ogradu napraviti? Ne smijem uređivati svoje imanje? Imam stare meje koje su uništene jer ih nitko nije održavao, moram raditi potporne zidove da bi objekt bio stabilan. Sve je u dozvoljenim visinama. Ako treba čekati, čekat ćemo“, kaže.

Posebno ga ljuti što se, kako tvrdi, njegov slučaj prikazuje kao da je riječ o velikom građevinskom pothvatu namijenjenom turističkom iznajmljivanju.

„To je moja kuća, moj dom, moj život. Nije to nikakva investicija za apartmane. Sve što sam imao u životu sam prodao i uložio ovdje, na otoku. Kupio sam kuću prije desetak godina, staru pedesetak godina, i postupno kupovao okolne komade zemlje. Znate li koliko je to komplicirano kad imate na stotine vlasnika, parcelizaciju, geometre? Ljudi prodaju imanja i idu vani, ja vjerujem u ovaj otok. Kuća je za moju obitelj i mene, želim ovdje ostati, ostarjeti i umrijeti. Nisam došao napraviti zgrade pa ih iznajmljivati“, poručuje.

„Plaćam poreze i komunalije, a nemam vodu!”

Kad je u pitanju odnos s Općinom Vela Luka, nije birao riječi. Jedna od najvećih Bešlagićevih zamjerki odnosi se na komunalnu infrastrukturu u uvali Poplat.

Tvrdi da njegova nekretnina nema priključak na javni vodovod ni kanalizaciju, zbog čega je morao graditi vlastitu gustirnu i osiguravati vodu za svakodnevni život, gradnju i održavanje imanja na što je, kako ističe, potrošio brdo para. Istodobno tvrdi da je zemljište K.O. Blato, ali administrativno pripada Veloj Luci i da se dvije općine, zbog animoziteta, ne mogu dogovoriti i ljudima koji grade kuće pružiti minimalne infrastrukturne uvjete.

„Ja sam osuđen plaćati poreze i komunalije, sve što mi Vela Luka nametne, a nemam pravo na vodu! Nemamo ni kanalizaciju. Katastarski pripadamo Blatu, administrativno Veloj Luci, a nitko se ne može dogovoriti da nam dovede vodu. Kako ćete živjeti, kako ćete održavati higijenu, kako ćete zalijevati biljke kad nema vode? Općina Vela Luka provodi zakone, ali istodobno ne izvršava svoje obaveze, pa što je to?“, pita se Bešlagić.

Posebno ističe opasnost od požara, za koju smatra da je dodatno povećavaju zapuštene okolne parcele i nemar njegovih susjeda.

„Kad se dogodi požar u Dalmaciji, onda se svi pitaju zašto ljudi nisu očistili imanja. A kad ja očistim svoje, uklonim borove i posadim palme, onda opet ne valja. Što bih trebao, živjeti u šumi i čekati da izgorim? Napraviti sam gustirnu da imam vodu? Ja sam borove maknuo jer su zapaljivi i opet bih to napravio, to bi trebali napraviti i drugi i voditi računa o svojim parcelama. Tu ima štakora i zmija, a kad želiš naručiti cisternu vode, ne možeš, jer je negdje požar baš iz ovih razloga“, uvjeren je dodajući da je na jednu stranu parcele posadio palme kao simbol Vele Luke, a na drugu stranu masline kao simbol Blata te da alepski bor treba sistemski uklanjati.

Tvrdi i da su pojedine pristupne prometnice do Poplata pa prema Veloj Luci i Blatu toliko zapuštene da raslinje, krošnje masline i kamenje otežavaju prolazak vozila.

„Provozajte se malo po otoku pa ćete vidjeti koliko maslina raste preko ceste i može vam razvaliti retrovizor. Idete se skloniti od masline pa probušite gumu na kamenje. Ljudi ne održavaju parcele, a onda se svi bave time što ja radim na svojoj zemlji, gdje su tu komunalni redari?“, dodaje.

„Jesam li ja taj put prisvojio ili ga svi mogu koristiti?”

Posebno poglavlje priče odnosi se na pješački put uz Bešlagićevu parcelu. Prema službenom odgovoru Općine Vela Luka, komunalni redar utvrdio je da je put betoniran bez odobrenja Općine te je zatraženo njegovo vraćanje u prvobitno stanje.

Bešlagić ne poriče da je betonirao stazu koja je, kako kaže, slijepa staza, a ne put, ali odbacuje tvrdnje da je time nekome onemogućio prolaz.

„Jesam li ja taj put prisvojio ili sam ga ostavio svima na korištenje? To je staza široka metar i dvadeset, nije kolni put. To je bio zapušten prostor, šikara, meje se urušavaju, ima miševa, štakora, zmija, šišmiša. Ja sam svojim materijalom uredio nešto što nitko nije održavao. I sad bih to trebao vratiti u prvobitno stanje?“, pita se Bešlagić.

Na zahtjev Općine da se put vrati u prijašnje stanje odgovara ironično.

„Neću ja ništa vraćati, neka dođu i vrate ga oni! Kažete da bi pomogli platiti materijal? Ja bih im to odmah potpisao. Dat ću im i vode da se napiju, mogu im napraviti i kavu. Samo neka dođu, pa neka vide kako to izgleda. Kad bih htio tu stazu vratiti u prvobitno stanje, morao bih sačekati stotinjak godina, da zaraste i bude zapušteno kao prije. Da nije bilo susjeda koji su sve to prijavili jer im zaklanjam pogled, Općina Vela Luka ne bi imala pojma za tu slijepu stazu, kome ću poslati zahtjev, oni ni ne znaju da postoji“, poručuje.

„Bio sam deset puta u Općini, a zapisnik nisam dobio”

Bešlagić se osvrnuo i na pitanje dostave zapisnika komunalnog redara. Općina je ranije navela da je zapisnik poslan poštom, ali da do trenutka odgovora nije zaprimljena povratnica koja bi potvrdila njegovu dostavu. Glumac tvrdi da nije izbjegavao primitak dokumentacije.

„Bio sam deset puta u Općini, a zapisnik mi nisu dali. Ne živim fizički tamo cijelu godinu, putujem, radim. Kako ću znati gdje mi poštar dostavlja? Nešto mi je došlo na mail pa završilo u spamu. Gdje je taj poštar, gdje mi to dostavlja? Pa bio sam u pošti u Veloj Luci više puta, mogli su mi i negdje ostaviti“, zaključio je.

„Smetam onima kojima zaklanjam pogled”

Bešlagić smatra da je prijava stigla od susjeda kojima njegova nadogradnja smeta zbog pogleda na more, koji grade apartmane za iznajmljivanje, a uopće tu ne žive.

„Netko je drugi mislio graditi zgrade, apartmane, pa mu ja, koji tu živim, sad smetam jer zaklanjam pogled. Ako netko želi imati pogled, neka kupi u prvom redu pa će ga imati. Ljudi se bune jer dižem kat, ali ja gradim na svojoj zemlji svoj dom“, poručio je.

Ističe i da, prema njegovu iskustvu, komentari pojedinaca ne predstavljaju stav svih Velolučana, a ni Blaćana.

„Pojedinci komentiraju, drugi razumiju što radim. To nije stav većine. Ja ovdje ulažem, plaćam porez državi, nikome nisam dužan. Ako nisam pomogao, nisam ni odmogao. Neću se svakome pravdati što radim na svome imanju“, uvjeren je poznati glumac.

„Htio bih napraviti i boćalište, nešto za zajednicu”

Bešlagić otkriva da njegovi planovi ne završavaju uređenjem obiteljske kuće. Kaže da je uložio u hortikulturu, sadi palme i masline te želi urediti okoliš. Spominje i ideju izgradnje boćališta koje bi, kako zamišlja, bilo mjesto druženja Velolučana i Blaćana između kojih je veliki animozitet.

„Želim napraviti nešto što će biti najljepše i bit će najljepše, vidjet ćete kad bude gotovo. Odredio sam gdje bi bilo boćalište, da dođu Velolučani i Blaćani, da se družimo, da pomirimo te razlike. Ja vjerujem u ovaj otok. Ljudi odlaze, prodaju, a ja ovdje želim ostati“, ponovio je.

„Ne mogu me zaustaviti, samo usporiti”

Na kraju razgovora Bešlagić ponavlja da ne bježi od propisanih postupaka, ali smatra da se njegova situacija nepotrebno dramatizira.

„Ako sam nešto pogriješio zbog administracije, u redu, sačekat ćemo. Ali nemojte odmah vrijeđati i praviti hajku. Došao sam ovdje svojim poštenim novcem napraviti dom. Nisam nikome ništa oteo. Ja gradim kod sebe“, poručuje.

Posebno naglašava da će nastaviti postupak ishođenja potrebne dokumentacije i da od svojih planova ne namjerava odustati.

„Nadogradnja je na mome. Čekamo, čekamo, čekamo i sačekat ćemo. U svome ću čekati, ne u tuđemu. Meni ovo nije investicija, meni je to kuća, dom, život moj. Ja ću se za to boriti. Ne mogu me zaustaviti, samo usporiti“, poručio je Bešlagić za kraj.

Izvor i foto: juginfo.hr