Nekad nekoliko sastojaka, danas cijeli popis na deklaraciji: Što zapravo jedemo?

Kobasice, čips, sladoled, sokovi i majoneza nekada su se pripremali od svega nekoliko jednostavnih sastojaka, dok današnje industrijske inačice često sadrže hrpu sastojaka i drugih dodataka. Znači li to nužno da su današnji proizvodi štetniji i na što bi roditelji trebali obratiti pozornost kada je riječ o prehrani djece?

Nekada su se brojne namirnice pripremale kod kuće, od osnovnih sastojaka čija su imena bila dobro poznata svakom kuharu i domaćici. Kobasice su se tako radile od mesa i začina, sladoled od mlijeka, vrhnja i jaja, a sok se dobivao cijeđenjem svježeg voća. Također, radili su se i domaći sirupi za izradu soka, s određenon količinom šećera.

Danas se na policama trgovina nalaze proizvodi koji izgledom i okusom podsjećaju na te ‘tradicionalne verzije’, ali se po sastavu u većini slučajeva znatno razlikuju.

Zato je važno razlikovati dvije stvari. Dulji popis sastojaka ne znači automatski lošiju hranu, kao što ni kratak popis ne jamči da je proizvod zdrav. Presudni su vrsta i količina sastojaka, nutritivni sastav proizvoda te učestalost i količina konzumacije.

Kobasice i hrenovke

Tradicionalne kobasice nekad su se najčešće pripremale od svinjskog mesa, soli, papra, češnjaka te crvene paprike. Industrijske hrenovke, pa i brojne kobasice danas uglavnom sadržavaju mehanički separirano pileće meso, vodu, svinjsku mast, škrob, sojine proteine, dekstrozu, fosfate, pojačivače okusa, nitrite, arome i razne druge dodatke. Takvi sastojci imaju različite funkcije. Primjerice, voda, škrob i proteini mogu utjecati na teksturu i vezivanje smjese, dok se pojedini dodaci koriste za očuvanje proizvoda, stabilnost ili postizanje željenog okusa i izgleda.

Važno je naglasiti da Svjetska zdravstvena organizacija prerađeno meso povezuje s povećanim rizikom od raka debelog crijeva, pri čemu rizik raste s količinom konzumacije. To ne znači da će povremeno konzumiranje hrenovke izazvati bolest, nego da prerađeno meso ne bi trebalo biti svakodnevni temelj prehrane. Znatno je korisnije što češće birati svježe, neprerađeno meso, ribu, jaja i mahunarke, uz raznoliku prehranu.

Pomfrit i čips

Domaći pomfrit tradicionalno se pripremao od krumpira, ulja ili masti te soli. Današnji zamrznuti ili industrijski proizvodi često sadržavaju razna biljna ulja, dekstrozu te dodatke koji služe očuvanju boje ili postizanju ujednačenog izgleda. Kod čipsa je razlika često još izraženija. Uz krumpir, ulja i sol, aromatizirane verzije sadrže šećer, dekstrozu, mlijeko u prahu, pojačivače okusa, regulatore kiselosti i arome.

Glavni problem takvih proizvoda nije nužno svaki pojedinačni dodatak, nego činjenica da su često energetski bogati, sadrže mnogo soli i masti, a pružaju relativno malo vlakana i drugih važnih hranjivih tvari. Učestalo konzumiranje hrane s mnogo soli, šećera i nezdravih masti može pridonijeti lošijim prehrambenim navikama, prekomjernoj tjelesnoj masi i većem riziku od kroničnih bolesti.

Za djecu je posebno važno da čips i pomfrit ne istisnu povrće, voće, cjelovite žitarice i druge namirnice potrebne za rast i razvoj.

Sladoled

Tradicionalni sladoled mogao se pripremati od mlijeka, vrhnja, šećera, žumanjaka i primjerice, vanilije. Današnje ‘vrste’ uglavnom obiluju vodom, šećerom, glukoznim sirupom, mlijekom i sirutkom u prahu, emulgatorima, zgušnjivačima, aromama, bojilima…

Emulgatori i zgušnjivači pomažu u postizanju glatke teksture i sprječavaju neželjene promjene tijekom skladištenja. Njihova uporaba u dopuštenim količinama ne znači automatski da je proizvod štetan. Ipak, nutritivna vrijednost sladoleda može znatno varirati, jer neki proizvodi sadrže mliječne sastojke i više proteina, dok se drugi u većoj mjeri oslanjaju na vodu, šećere i biljne masti.

Za djecu sladoled može biti povremena slastica, ali nije dobro da često zamjenjuje nutritivno bogatije međuobroke. Pri odabiru vrijedi usporediti količinu šećera, zasićenih masti i mliječnih sastojaka.

Sok od naranče

Nekada se sok često dobivao jednostavnim cijeđenjem svježih naranči, limuna ili nekog drugog voća. Današnji kupovni napici mogu sadržavati vodu, šećer, koncentrat naranče, limunsku kiselinu, arome, vitamin C i bojila. Važno je, međutim, razlikovati stopostotni voćni sok, nektar i napitak s okusom voća. Njihov sastav nije isti.

Neki proizvodi sadrže samo voćni sok, dok drugi imaju dodani šećer, arome i druge sastojke. Čak ni stopostotni voćni sok nije jednak cijelom voću, sadrži manje vlakana, a šećeri iz soka brzo se unose u organizam. Za djecu je zato najbolji izbor voda kao glavno piće, uz cijelo voće koje osigurava vlakna i potiče žvakanje.

Majoneza

Tradicionalna majoneza priprema se od žumanjka, ulja, limuna ili octa, senfa i soli. Kupovna može sadržavati biljno ulje, vodu, ocat, šećer, modificirani škrob, žumanjak u prahu, zgušnjivače, konzervanse, antioksidanse i arome. Takvi dodaci mogu pomoći u održavanju teksture, stabilnosti i trajnosti proizvoda. No, kod majoneze je važno obratiti pozornost i na energetsku vrijednost te količinu masti. I domaća majoneza može sadržavati mnogo kalorija, dok se kupovne inačice razlikuju po količini ulja, soli i šećera.

U moru savjeta, preporuka, raznih istraživanja, studija i ostalog, roditelji trebaju znati da ne moraju iz života i kuhinje izbaciti baš svaki industrijski proizvod niti se zabrinjavati zbog svakog nepoznatog naziva na deklaraciji. Korisnije je razviti nekoliko jednostavnih navika, a to je biranje manje prerađenih namirnica kad god je to moguće. Svježe voće, povrće, jaja, mahunarke, cjelovite žitarice i neprerađeno meso asu najbolji su temelji raznolike prehrane.