Zaljubio se u arapske konje, a jedan radi nešto što je prava rijetkost: ‘Kao da je rođen za to’

Konji su simbol ljepote i elegancije, ali i snage i slobode. Njihova veza s ljudima seže daleko u prošlost, čovjek i konj čvrsto su isprepleteni pa ne čudi da su o konjima ispredene brojne priče i legende. S tim da je to opravdano sigurno bi se složio Marijan Pušeljić iz Cerine kod Čazme koji se zaljubio u arape.

-Arapski konj je pojam ljepote i elegancije. Pogledate sve konje i među svima vidite samo arapskog konja – kaže Pušeljić.

On u staji ima osam arapskih punokrvnjaka među kojima je i nacionalni šampion R.A.Sivhayall. Temperamentni su to konji i naizgled krhki, ali samo naizgled.

-Izgled vara, jako čvrsti konji. Izgledaju jako temperamentno, ali to su dobre duše i kada shvatite da od njih nema nikakvog zla, to je takva dobrota od tih konja da je to za ne povjerovati. Postanu vam veliki životni prijatelj – priča s puno ljubavi taj uzgajivač.

Ti konji pustinjskih beduina danas se koriste za daljinsko jahanje i rekreaciju, ali jedan Pušeljićev sigurno korača i ne tako uobičajenim stazama.

-Moje jedno grlo arapskog punokrvnjaka čak vozi kočiju što je iznimna rijetkost i to radi savršeno, kao da je rođena s tim – priča.

Autohtone pasmine

Svoj život bez konja ne može zamisliti ni Siniša Perić iz garešničkih Duhova koji uzgaja izvorne hrvatske pasmine i to hladnokrvne i toplokrvne – hrvatske posavce i lipicance. Kako to često u životu biva njihov broj je prvotno neplanirano, ali ipak sigurno malo po malo rastao.

-Dok su moje kćeri bile manje htjele su jednoga konja, ja sam im kupio, onda smo u Gudovcu na tomboli dobili ždrijebe i tako je to krenulo. Nećemo ovoga prodati, nećemo onoga prodati i sada imamo 19 konja – kaže Perić.

On više voli posavce, kći lipicance, ali niti od jednog se ne mogu odvojiti.

-Ne, mi ne možemo. Svi nam viču da imamo puno, da nam je previše, a ja samo pitam ‘a kojeg da prodam?’. Ne znam kojeg bismo prodali kada su svi dobri – iskren je.

Konjogojstvo posebice uzgoj hrvatskog hladnokrvnjaka i hrvatskog posavca neko je vrijeme bila jedina grana stočarstva koja je bilježila rast. No, što se raslo, raslo se, upozorava predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka Miško Šklempe. Zbog zasićenosti talijanskog tržišta mesom iz drugih zemalja cijena je pala i za 40 posto pa bi neki mogli i odustati od uzgoja.

-Možda je to čak i dobro jer onaj tko se ne misli time baviti kako treba i bolje da ode što prije – smatra Šklempe.

Pravi uzgajivači nastavit će voditi računa o genetici i kvaliteti uzgoja. Uz to, uzgoj konja ovdje je tradicija, na konje se nikada neće gledati isključivo kao na meso, a zaboraviti se ne smije niti na njihovu ulogu u očuvanju okoliša.

-Nezamislivo je da na površinama u Lici nestane konj ili da nestane konj u Lonjskom polju. Tada bismo imali katastrofu na tim površinama tako da će konji ondje i dalje ostati – smatra.

Oni su i dio kulturne baštine pa veseli što sve veći interes u tom dijelu pokazuju mladi.

-Imamo sada puno djevojaka koje su se uključile u konjogojstvo i ima puno kulturnih manifestacija poput projahivanja i vožnje kočijama, a i to je jedan dio konjogojstva – tumači čelni čovjek Saveza.

Konjogojstvo će ostati dio života uzgajivača. Jer konji su, ističe Šklempe, velika ljubav i velik ponos i kome se uvuku pod kožu taj ih ne može olako pustiti iz staje ili s pašnjaka.

-Ne mog zamisliti Slavonca bez konja ili nas ovdje u Sisačko-moslavačkoj županiji, pa mi smo zaluđeni s tim i dok god ćemo imati bilo koji cent viška, mi ćemo ga dati u konjogojstvo – zaključuje.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija