
Mama i tata su mu mentori, a onda je s prijateljima osvojio četvrto mjesto na svijetu: ‘Iznenadio sam i samoga sebe’
Snježana i Nikola Mihočka zajedno rade u Gimnaziji Ivana Kranjčeva u Đurđevcu, gdje su mentori mladim robotičarima. Među njima je i njihov sin Matija, koji je s Matijom Krčmarom i Filipom Goričkim osvojio četvrto mjesto na svjetskom robotičkom natjecanju.
Snježana i Nikola Mihočka upoznali su se na fakultetu. Povezala ih je ista struka, a s vremenom i ljubav. Danas su supružnici, kolege u Gimnaziji Ivana Kranjčeva u Đurđevcu i mentori učenicima koji se bave robotikom.
-Matija je od najranije dobi, kada je još bio predškolac pokazivao je interes za robotikom, programiranjem i šahom. Upravo onih područja gdje je upotreba logičkog mišljenja vrlo važna. Tu sam se ja ponajviše bavio s njime, no kada je došao u viši razred onda je mama preuzela jer je završila tečaj iz suvremenih tehnologija i počela ga učiti robotiku i programiranje. Do sada je bio pet puta na državnim natjecanjima u pojedinačnoj konkurenciji, a najveći uspjeh mu je iz osmog razreda kada je osvojio treće mjesto u robotici, kaže nam Nikola o sinu.
Od fakultetske ljubavi do zajedničke učionice
Njihova je zajednička priča danas se nastavlja u školi. Važno je i napomenuti kako je Nikola 11 godina radio u II. osnovnoj školi u Bjelovaru te je vodio Županijska stručna vijeća i Centar izvrsnosti za informatiku Bjelovarsko-bilogorske županije. Snježana 18 godina radi u obrazovanju, dok Nikola radi godinu duže, a u Gimnaziji Ivana Kranjčeva rade s učenicima koje zanima tehnologija, programiranje i robotika – područja u kojima su znatiželja i upornost često jednako važne kao i samo znanje.
-Moja supruga je uvijek bila izvrsna studentica, uvijek se isticala po svemu i moram reći da sam imao puno sreće što sam ju imao prilike upoznati, veselo je s nama podijelio Nikola.
Iz strasti prema struci rodila se i ljubav između Snježane i Nikole koja je stvorila cijelu jednu obitelj u kojoj uživaju njihova djeca Veronika i Matija.
Rad u istoj struci i školi znači da dobro poznaju izazove koje donose projekti i natjecanja. Robotika, naime, ne završava pisanjem programa ili sastavljanjem robota. Potrebno je pronaći rješenje, testirati ga, uočiti pogreške i pokušati ponovno.
Upravo takav način rada učenici usvajaju kroz projekte, a među njima i Matija, koji se uz roditelje mentore razvija u području koje mu je očito blisko. To što su mu roditelji informatičari i robotičari kaže – baš je super!
-Kad god imam neko pitanje o robotici ili kad god me nešto zanima o robotici uvijek imam, ne samo jednog nego dvoje ljudi za pitati u svojoj kući, kaže Matija Mihočka.
Četvrto mjesto na svjetskom natjecanju
Jedan od najvažnijih rezultata njihova mentorskog rada stigao je sa svjetskog robotičkog natjecanja.
Riječ je o rezultatu koji potvrđuje da se kvalitetan rad u robotici može razvijati i u manjim sredinama. Đurđevac možda nije veliko tehnološko središte, ali učenici iz tamošnje gimnazije pokazali su da se uz znanje, pripremu i dobar mentorski rad mogu ravnopravno natjecati s vršnjacima iz drugih dijelova svijeta.
Za Snježanu i Nikolu taj je uspjeh poseban i zbog činjenice da su u timu mentori svom sinu. No, Matija na natjecanju nije bio sam. Uz njega su bili i njegovi prijatelji s kojima je dijelio pripreme, rad i natjecateljsko iskustvo.
-Meni osobno je bilo jako zanimljivo kao glavni programer programirati te robote, a imao sam jako mala očekivanja pa sam iznenadio i samoga sebe, kaže Matija Mihočka.
Robotika je njihov posao, ali i zajednički interes
Njihova priča nije samo priča o robotima, natjecanjima i rezultatima.
Ona govori i o tome kako se dvoje ljudi koji se danas zajedno bave poslom koji vole, kako svoje znanje prenose učenicima te kako njihov sin u tom području gradi vlastiti put, dok se kćer Veronika rado bavi umjetnošću i svira violinu.
Četvrto mjesto na svjetskom natjecanju svakako je rezultat vrijedan pažnje. No, iza njega su i sati rada, zajedničke pripreme, timski odnos i interes koji se ne razvija preko noći.
Za obitelj Mihočka robotika je dio svakodnevice. A za Matiju, Matiju Krčmara i Filipa Goričkog, uspjeh na svjetskoj razini tek je početak.








