Tuđman se s Perkovićem ‘obračunao’ još prije 30 godina

Prof. Miroslav Tuđman u razgovoru za Večernji list iz 2013. godine objašnjava zašto nije provedena lustracija ranih devedesetih, govori o slučaju Perković i o SDS/SDB/Udbi koja je “počinila više ubojstava u inozemstvu no KGB”.

Arhivi pod embargom

Paradoksalno je da vladajuća, lijeva garnitura optužuje HDZ što se nije obračunao s Perkovićem. Zaboravlja se da je Franjo Tuđman jedini i precizno 1990. objavio program za suverenu RH. Ljevica je cijeli taj program dočekala na nož, uz optužbe o ustaštvu. Prvi predsjednik upotrijebio je istu ideju pomirbe na kojoj je stvaran i EU (“opraštanje”). Pomirba nije značila izjednačavanje ideologija, nego zajedništvo svih opcija oko programa stvaranja države Hrvatske. F. Tuđman tada poziva sve oficire JNA, diplomate porijeklom iz Hrvatske da se uključe u program. Isti je poziv upućen i svim pripadnicima Službe državne sigurnosti. Dakle, Perković nije bio iznimka. U tim okolnostima ići na lustraciju, ili otvarati pitanje ubojstava hrvatskih emigranata, značilo bi i pokretanje građanskog rata, otvaranje i vanjske i unutrašnje bojišnice. Perković je 1992. smijenjen, a bio je u MORH-u i bavio se nabavom oružja, ne državnom sigurnosti. Istodobno se ukida Ured za zaštitu ustavnog poretka (gdje su djelovali Z. Mustač, J. Manolić i J. Boljkovac), osniva se HIS, išlo se na stvaranje sustava sigurnosti s novim ljudima koji ne bi imali veze s komunističkim službama.

Koja je bila reakcija “sustava” na to?

Ta da su organizirali rušenje predsjednika RH! Garnitura ljudi s “udbaškim” pedigreom, međutim ne uspijeva putem udara Manolića i Mesića. No, ta ekipa dolazi na vlast opet 2000. i što prvo rade – vraćaju ime Trgu žrtava fašizma, odmah raspuštaju HIS, provode čistke u policiji i otvaraju arhive Ureda predsjednika i obavještajnih službi kako bi denuncirali i optužili hrvatsku politiku da je planirala Oluju kao udruženi zločin. Nakon ukidanja obavještajne akademije, u sigurnosni sustav vraćaju niz ljudi iz bivšeg i reaktiviraju ih na ključne pozicije.

Time ulaze opet ljudi opterećeni radom za komunistički sustav?

1990-ih je Partija (SDP) predala arhiv u Hrvatski državni arhiv, kao i dokumentaciju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. One mogu dati odgovore na aktualna pitanja, a cijeli se sustav može rekonstruirati. Problem je što se Partija pobrinula da povjesničari, istražitelji toj građi, zbog embarga, ne mogu pristupiti desecima godina.

Što je Perković radio s vama u HIS-u?

Perković nije, kako se ističe, bio moj savjetnik. On je bio angažiran na rekonstrukciji službi, radio za potrebe obavještajne akademije. Smatram da je vrlo korektno odrađivao te poslove, a postoji li njegova odgovornost iz bivšeg sustava, nisam se time bavio i ne znam. Mogu čak i prihvatiti da se u tom “Perkovićevu zakonu” ne radi o pojedincu, dakle Perkoviću, nego je to pokušaj zabrane otvaranja prevrednovanja sigurnosnog sustava, time i ljudi koji su bili njegov dio. Mesić će i sada, a i Josipović, u to ime reagirati i govoriti o “pokušajima revizije povijesti”.

U vašem HDZ-u kažu da je to tek skrivanje iza antifašizma?

Iza antifašizma u nas ostaje skriven i komunizam i komunistički zločini. Ključ svih ovih problema počiva u tomu da se SDP i još radikalniji HNS nikada nisu odredili prema takvoj svojoj prošlosti. Milanović će sada reći kako ga ta prošlost uopće ne zanima, a istodobno će optužiti HDZ i reći da mora “ispravljati nered”. Pogledajte što se događa kada ta garnitura dolazi na vlast 2011. Prvi je korak – otkazivanje pokroviteljstva nad Bleiburgom, zatim ukidaju samostalnost Ureda za istraživanje komunističkih zločina. Na moje zastupničko pitanje, ministar policije Ranko Ostojić odgovara – nema komunističkih, samo ratnih zločina. Dakle, istraživanje komunističkih zločina je zaustavljeno. Sjetite se kako su reagirali na uhićenje Boljkovca. Osnova jest – nepristajanje na povijesnu osudu komunističkog režima, zločina i kršenja ljudskih prava. To jest nedopustivo za Uniju, koja je jednako osudila nacizam, fašizam i komunizam.

Uvijek se u obranu uključuje i odvjetnik Nobilo?

Nobilo je uvijek tu kada treba braniti ljude iz tog sustava. Kao što je, koncem osamdesetih, bio tužitelj i pokrenuo postupak protiv F. Tuđmana zbog kršenja zabrane javnog nastupa. Strah tog društva jest tzv. revizija povijesti, koja u njihovoj terminologiji znači otkrivanje faktografije i činjenica o njima samima iz tog vremena, a što nastoje zadržati u bunkeru.