Je li komunistički diktator Broz primio posljednju pomast od nadbiskupa Alojza Šustara?

O posljednim danima Josipa Broza već smo pisali prenoseći dio scenarija iz dokumentarnog serijala Rat prije rata Miljenka Manjkasa. U drugom dijelu donosimo jednu od nerazjašnjenih kontroverzi – je li komunistički vođa primio posljednju pomast prije smrti.

O stome je govorio slovenski istraživač i povjesničar Igor Omerza:

Kontraobavještajnu zaštitu vodi Slovenska Udba. Pomno prati i bilježi sve o Titovoj bolesti, liječenju i smrti, o tome što ljudi pričaju, što pričaju možda neki poznatiji ljudi, što priča takozvana još neoficijalna oporba, oni koji su bili nekakvi disidenti, što priča imigracija, što piše dolaze tu i novinari, šta oni kažu, kako pišu šta kaže svjetska štampa, što kažu svjetski političari pa su sve oni sve su sabirali.

Netom prije smrti na adresu ljubljanskog nadbiskupa, Alojza Šustara, koji je pod mjerama, stiže brzojav sljedećeg sadržaja: Poštovani g. biskupe idite odmah do Tita, odmah sada, on Vas traži, on ne može i ne smije prije umrijeti, dajte mu sveti sakrament bolesničkog pomazanja.

Omerza tvrdi da je to pročitao i “čini se da je to više neki cinizam ili satira ili zafrkancija što je neko poslao tako da ne, da ne pridajem tomu neku veliku veliku težinu”.

No, čini se da je baš taj brzojav bio povod brojnim kontroverzama o Titovoj posljednjoj pomasti. U svojoj knjizi ‘Veseli diktator’ slovenski autor, Žarko Petan tvrdi da je posljednju pomast Titu dao Franček Križnik,

Omerza pak smatra da je to neistina jer “ne vjerujem da bi on uopće mogao ući jer je već tada bilo disident”.

Petan dalje tvrdi da je Križnik kasnije poginuo u nerazjašnjenoj prometnoj nesreći kraj Düsseldorfa.

Omerza zaključuje kako je “većina dosijea ili gradiva Udbe slovenske uništena tako da mi raspolažemo jednim malim dijelom. Drugo, Franc Križnik, svi koji su znali kako je ta nesreća bila i njegovi drugovi i svećenici kažu da to nije bilo namješteno.”