Vanja Ficner: ‘Srba nema fizički manje nego prije, ali mnogi se više ne žele izjasniti kao nacionalna manjina’

Bjelovar je grad u kojem žive brojne nacionalne manjine, a ona najbrojnija je srpska. Srbi na području Bjelovara, ali i cijele Bjelovarsko-bilogorske županije žive više stotina godina. Inače, do posljednjeg popisa stanovništva srpska nacionalna manjina bila je najbrojnija i na području Bjelovarsko-bilogorske županije, no nakon 2021. godine to je postala češka manjina.

O životu Srba u Bjelovaru, kako čuvaju kulturu, zašto ih je manje nego prije deset godina i svemu ostalom razgovarali smo s Vanjom Ficner, doktorom veterine i predsjednikom Vijeća srpske nacionalne manjine u Bjelovaru koje broji 15 članova.

Mi smo tu prije nego je grad osnovan

-Na području grada i okolice živi gotovo dvije tisuće Srba. Da, prije nas je bilo više, ali to je nažalost proces koji doživljavaju i druge nacionalne manjine. Naime, ne bi ja rekao da Srba fizički ima manje, nego da se novije generacije više ne žele izjašnjavati kao pripadnici nacionalnih manjina – kazao je Ficner i dodaje.

-Možda je mlađima neugodno se tako izjasniti zbog zbivanja prije 30 godina, ali kolektivna krivnja ne postoji i obični građani se ne bi trebali tako osjećati. Prošlost je prošlost, treba gledati prema budućnosti. Mi nismo ovdje došli prije 20, 30 ili 50 godina. Mi smo tu od osnutka grada, zapravo i prije. Recimo, meni je tu četiri generacije predaka rođeno. Moji roditelji su bili liječnici u Bjelovaru i ja sam odgajan u duhu tolerancije. U našu kuću su više dolazili Hrvati nego Srbi. Mnogi od nas Srba ovdje nemamo nikakve porodice po Srbiji. Gradili smo i dizali ovaj Bjelovar, naravno zajedno sa većinskim stanovništvom Hrvatima – priča nam Ficner i dodaje da samo želi da se očuva kultura i identitet Srba u Bjelovaru.

Ficnera smo upitali kako je biti Srbin u Bjelovaru.

-Što se mene tiče i mojeg života, isto kao i Hrvat. Ja nikad nikakvih problema nisam imao i zaista nemam što reći. Ako se misli na zbivanja prije 30-ak godina, uvijek kažem zločine su čini zločinci koje treba osuditi. Ali kažem, volim svoj grad, ugodno se osjećam u njemu, podigao sam obitelj u ovom gradu i želim da grad napreduje – priča nam Ficner koji kaže da Vijeće oduvijek ima dobru suradnju s gradskom i županijskom vlašću.

-Srpsko vijeće je uvijek imalo dobru suradnju i evo sve pohvale za prošlog gradonačelnika Korušeca i današnjeg gradonačelnika Hrebaka kao i za bivšeg župana Bajsa i sadašnjeg Marušić i ne kažem to sada reda radi, već zaista su svi bili uvijek više nego korektni. Evo, mi smo 2017. godine u centru grada u Demetrovoj ulici otvorili svoj novouređeni prostor Vijeća srpske nacionalne manjine koje je kasnije preimenovano u Srpski kulturni centar ‘Pavle Solarić’ čije je uređenje sufinancirao Grad Bjelovar, Bjelovarsko-bilogorska županija i Srpsko narodno vijeće. Sami smo krečili, radili knauf i naradili se, ali i uživali u tome. Evo, okupljamo se svaki tjedan, i dođe nas prosječno od deset do dvadeset i generalno su to mlađi ljudi – priča nam Ficner i dodaje tamo imaju brojna okupljanja, kulturne događaje i još puno toga.

Odličan odnos s pravoslavnom crkvom

-U posljednje vrijeme imali smo književnu večer i likovnu izložbu. Pripremamo radionice, evo bit će i škola tradicionalnog kuhanja. Uskoro dolazi večer nacionalnih manjina gdje uvijek dajem svoj veliki obol, imat ćemo folklor i doći će nam gosti iz Banja Luke. Mi ćemo im organizirati smještaj po kućama jer nemamo mi sada novce za hotele, ali bit će zaista lijepo – otkriva Ficner kojeg smo upitali kakav odnos Vijeće srpske nacionalne manjine ima sa Pravoslavnom crkvom u Bjelovaru.

-Imamo odličan odnos. Inače, crkva Svete Trojice je druga pravoslavna crkva po veličini u Hrvatskoj. Novi pahor Stefan Maksimović koji je došao je mlad momak, fakultetski obrazovan, ima široke poglede i meni se zaista sviđa kao čovjek. Vidim da ima dobre odnose s katoličkom crkvom u Bjelovaru što mi je posebno drago – kojeg smo pitali imali li pravoslavnog vjeronauka u bjelovarskim školama.

-Ma nema. Nije to tako jednostavno. Recimo ako bi neko dijete i željelo, onda bi jedan svećenik sa onom svojom dugom bradom dolazio u školu i recimo samo jednom ili dvoje učenika predavao u razredu i znate kako bi to onda druga djeca gledala i međusobno komentirala i kako bi onda to dijete to prihvatilo. Treba vremena da to zaživi, iako ako ćemo iskreno, ja sam za to da vjeronauk bude u crkvama, a ne u školama – zaključio je Ficner.

-Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije