Koliko se leševa civila treba raspasti na ukrajinskim ulicama da predsjednik shvati tko je agresor, a tko žrtva

Pitate me zašto Milanović govori da “ne zna ništa o masakru u Buči”, zašto je ustvrdio da u Ukrajini  “nema zvjerstava“? To nije pitanje za mene, nego za one koji ne vide dobro stvari koje su svakome jasne. I sami znate da su gotovo svi svjetski i europski čelnici osudili taj strahoviti zločin – žao mi je što Milanović ne dijeli taj naš zajednički stav. Vlada RH podržava sve napore međunarodne zajednice koja prikuplja dokaze o ruskim ratnim zločinima u Ukrajini. I još nešto: Hrvatska zasigurno neće plaćati ruske energente u rubljima, to je pitanje principa, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a.

Doista je nejasno ponašanje hrvatskog predsjednika koji na trenutak osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, a odmah potom relativizira odgovornost. Za male narode poput hrvatskog rekao je da mu je bolje ostati pod stolom dok veliki ratuju.

Dan nakon ruskog napada i odluke NATO-a da ojača snage na istočnim granicama saveza, Milanović je izjavio: Što se tiče Hrvatske vojske, ništa od toga, Hrvatska neće u tome sudjelovati, a Plenković neka prijeti Rusiji koliko hoće. Hrvatska se od toga mora maknuti kao od požara, neće biti vatrogasac.

Jučer je pak rekao da “Rusija sigurno nije demokratska država, a nije bila ni Ukrajina. Za tango je uvijek potrebno dvoje, za rat je potreban jedan”.

Dok na jednoj strani hrvatska izvršna vlast zajedno s euroatlantskim partnerima bez zadrške osuđuje rusku agresiju, sudjeluje u sankcijama prema Rusiji i pomaže Ukrajinu, Milanović neprekidno migolji. Pokolj u Buči još je jedna kap koja bi mogla preliti čašu.

Stotine leševa civila na ulicama Kijevskog predgrađa šokirale su cijeli svijet, lidere od Ujedinjenih naroda, SAD-a, Francuske, Njemačke, Velike Britanije… ali ne i našeg predsjednika. “Pričekajmo da vidimo što se zapravo dogodilo”, Milanovićeve su riječi, iste one koje je rekao i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. On tvrdi da su regularne ruske snage napustile to područje 30. ožujka i da ih je srdačno ispratio lokalni gradonačelnik.

Iz svjedočenja civila izbjeglih s tog područja moglo se čuti kako su čečenski plaćenici ostali iza njih i ubijali sve što se kreće.

Bez obzira tko je brutalno likvidirao civile, ostavljao ih na cesti ili pokapao u masovne grobnice, Rusi ne mogu pobjeći od odgovornosti. Cijeli demokratski svijet to je shvatio, osudio, najavio još jače sankcije i buduće kaznene procese. I Hrvatska je to shvatila, osudila agresora i pomaže žrtvi. Naš premijer od prvoga je dana jedan od predvodnika te osude i pomoći. I Hrvatski sabor jasno se i jednoglasno odredio.

Ali Predsjednik, on ima neku svoju filozofiju kojom strašne patnje Ukrajinaca čini još bolnijima.

Kao netko tko je kao novinar i urednik proživio Domovinski rat, podsjetilo me to na vrhunac nedostatka empatije prema Hrvatskoj, kada Vijeće sigurnosti UN-a usred najžešće agresije na Hrvatsku, na prijedlog Budimira Lončara, Hrvatskoj uvodi embargo na oružje i kažnjava žrtvu.

Predsjedniče, probudite se.