Pisanica sa žitom za mladu ženu, pisanica s grabljama za gazdu – donosimo uskrsne običaje i vjerovanja na Bilogori

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Nalazimo se na središtu Vazmenog trodnevlja, a Veliki petak u vjerničkom kalendaru označava dan Isusove smrti, ali i jedini dan u godini kada nema misnog slavlja. Oltar je prazan, ali održavaju se obredi Velikog petka, kojima se obilježava Isusova smrt na križu. Ljudi se okupljaju na obredu križnog puta. Taj dan je obavezan post i nemrs.

– Ljudi su nekada govorili da tko na Veliki petak jede meso, imat će po cijelom tijelu bradavice i po ljetu će ga bosti komarci. Vjerovalo se da se na veliki petak ne smije puno piti vode jer će čovjek žeđati cijelo vrijeme, no pilo se vino kao simbol Kristove krvi, a u nekim krajevima se pila i rakija – kaže etnolog Tomislav Matić iz Gradskog muzeja Bjelovar.

Na Veliki petak, kaže, nije se smjela ubiti niti jedna životinja, kako ona za obrok, tako ni muha jer se vjerovalo da će ta životinja mučiti osobu cijele godine. Ima i nekih crnih vjerovanja: tko se rodi na Veliki petak, umrijet će nasilnom smrću.

– Tko jede jabuku na Veliki petak, neće ga boljeti želudac cijele godine. Tko jede kruh pečen na taj dan, bit će zdrav. Ljudi koji umru na taj dan, odmah postižu blaženstvo i idu u Raj. Ljudi su tresli voćke na taj dan, a ako se dobro udare, dobro će i roditi – ističe Matić i napominje da je u vjerničkom smislu taj dan zabranjeno raditi na zemlji, budući da je Isus u grobu.

Početak ukrašavanja pisanica

Veliki petak često je bio dan kada se počinjalo s ukrašavanjem pisanica, iako se nekad s tim poslom kretalo i nekoliko tjedana ranije. Darivanje jaja tradicija je iz 5. stoljeća, kada su se za blagdan Uskrsa među ljudima dijelila neukrašena jaja kao simbol novog života i rađanja. U srednjem vijeku počelo se s pisanjem, odnosno ukrašavanjem jaja i tako su nastale – pisanice!

– Raznih je bilo motiva koje su se stavljale na pisanicu odnosno pasanac, kako se on zvao u bilogorskom kraju. Često se struganjem dobivao motiv na pisanici koji se prigodno darivao. Gazdi kuće davala se pisanica s grabljam, starijim osobama ona s hrastom za dugovječnost, mladim ženama ona sa žitom za plodnost, pisanica sa zecom djetetu koje bi trebalo prohodati, a ona s ptičicom djetetu koje treba propričati. Mladi parovi razmjenjivali su pisanice sa srcima – pojašnjava Matić.

U Bilogorskom kraju pisanice su se najčešće pisale voskom, ali i struganjem, ukrašavanjem biljem, oplitanjem konca motivima ili čitavo jaje, bojanjem u prirodnim bojama, ali bilo je tu još nekih tehnika.

Uskrs je blagdan za zajedničko slavlje

Velika subota dan je tišine kada se posjećuje božji grob, ali već se poslijepodne se smjelo dirati u zemlju i moglo se još nešto pripremiti za Uskrs. Vazmeno bdijenje je u subotu navečer, najvažnija misa u Liturgijskoj godini s kojom počinje vazmeno bijenje. Razvezuju se i zvone sva zvona – što je znak da je Isus uskrsnuo.

– To je bio početak slavlja nakon 40 dana korizme. Nekad su se u subotu navečer radile vuzmenke koje su se palile. Radile su se u četverokut ili kocku. Na Bilogori to je najčešće bio snop drva i nalazili su se kraj bitnog djela sela. No, vuzmenke su se čuvale, jer ne bi valjalo da dođe netko iz nekog susjednog sela i upali ih prije reda. I to je bio dio uskrsnog slavlja. To je nekad izgledalo prelijepo, kad nije bilo javne rasvjete – kaže Matić.

Sve jelo koje će se blagovati za Uskrs, spremalo se u košare koje su, kaže naš sugovornik, domaćice nosile na posvetu (ili u subotu navečer ili na sam Uskrs). Košare su bile jako teške jer bi gazdarice svu spremljenu hranu nosile, a danas je običaj ponijeti tek pomalo od svega.

– Bilo je jako bitno da se gazdarica vrati što prije kući jer se vjerovalo da koja dođe prva kući, bit će prva cijele godine u svemu. Nakon dolaska kući s mise, ljudi su blagovali i išli u goste. Za razliku od Božića, koji se provodi obiteljski, kod kuće, za Uskrs svi zajedno slavimo. Ide se od kuće do kuće, pjeva se i slavi – kaže Matić i napominje da su neke od tradicija zadržane i danas, dok se nekih danas samo prisjećamo.

Ovaj tekst je sufinanciran od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!